Znate li koji je grad iz regije prepun bivših stranih studenata medicine iz Ukrajine?

Zbog rata u Ukrajini oni su morali da napuste studije medicine koje su započeli u Ukrajini, a sada ih nastavljaju u Nišu, na engleskom jeziku.

DW je razgovarao sa nekim od tih studenata.

Kada je Šinga Čikura odlučio da bude četvrta generacija ljekara u porodici, studije medicine upisao je u Ukrajini. Na fakultetima u Velikoj Britaniji odakle dolazi ima, kaže, premalo mjesta. A onda je, pred kraj njegovih studija, na šestoj godini medicine – započeo rat. Bio je očajan. Jedva je uspio da se vrati kući u Englesku.

Trending

Sindikat traži da se zabrani upotreba mobitela tokom nastave u školama u Sarajevu

Rat – "to je bio strašan period"

"Mislio sam, to je bilo to sa studiranjem. Pokušao sam da se prijavim u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj i svi su mi rekli da mogu da studiram, ali samo od početka, od prve godine. Bio sam veoma razočaran, mislio sam da sam izgubio vrijeme“, priča dvadesetsedmogodišnji mladić za DW.

Ali onda je saznao da ima još opcija – među njima i u Nišu u Srbiji.

"O Srbiji sam mislio – blizu je Ukrajine, moguće je da će biti rata. Ali pogledao sam detalje i popričao s nekima koji su već ovdje i svi su rekli da je sve super i da nema problema."

Najviše ga raduje to što upisom na Medicinski fakultet u Nišu nije morao da krene od početka, već od pete godine. O tome je odlučivalo Naučno-nastavno vijeće fakulteta i to na osnovu do sada položenih ispita. Tako je izgubio samo jednu godinu.

Program studiranja medicine na engleskom jeziku za strane studente u Nišu postoji već četiri godine, ali je istinski zaživio tek od početka rata u Ukrajini. Studenti dolaze iz brojnih zemalja.

Širin Rahmani je 22-godišnjakinja iz Saudijske Arabije i na petoj je godini studija, zajedno sa kolegom iz Engleske. Za razliku od njega, ona je i ranije htjela da napusti Ukrajinu i dođe, kaže, baš u Niš. Dopalo joj se ono što je vidjela na sajtu fakulteta – veliki broj publikacija profesora i, kako kaže, dobar renome fakulteta. A smetala joj je, dodaje, i hladna ukrajinska zima.

Onda je počeo rat. Uslijedila je trka za dokazima o završenim godinama fakulteta, trka za slobodnim letom iz Kijeva, trka do skloništa za vrijeme napada i tako u krug.

"To je bio strašan period. I sada kada čujem vatromet, uvijek sebi moram da kažem – to je samo vatromet. A zbog situacije između Srbije i Kosova, uvijek je negdje u glavi i pomisao da nešto može da se desi. Nadam se da neće biti ništa, ali ta misao je uvijek prisutna", priča Širin – vrlo prisebno, ali vidno potresena.

Širin kaže da je imala kompletnu podršku zaposlenih na fakultetu:

"Ja sam bila jedna od prvih iz Ukrajine i pomagali su mi tokom čitavog procesa. Ni oni tada nisu znali šta treba da se radi i zajedno smo pronalazili rješenja. Možda oni, koji su došli poslije mene, nisu imali taj luksuz ali za mene kao prvog studenta su bili veoma dobri. Čak su mi pomogli da nađem stan, da se naviknem na život u Srbiji. To mi se svidjelo."

Nije joj smetalo što je morala da polaže dodatne ispite. Mnogo joj više znači, kako kaže, to što ima mogućnost da radi istraživanja, za koja je uvek bila zainteresovana.

Ostvarila svoj san

Među studentima ima i onih koji su direktno došli na studije u Niš, recimo Anika Žober iz Njemačke.

"Bila sam presrećna kada sam položila sa dobrim rezultatima i dobila jedno od 25 mjesta", prisjeća se ona i priča kako se plašila da li će uspjeti da položi prijemni ispit na engleskom jeziku.

Anika ima 37 godina i trenutno je na trećoj godini Medicinskog fakulteta u Nišu. Oduvijek je željela to da studira, ali su, kaže, troškovi života u Njemačkoj preveliki, iako je školarina niska ili je uopće nema. Zato je nakon srednje škole godinama radila kao medicinska asistentkinja na različitim odjeljenjima, poput maksilofacijalne hirurgije, onkologije i pedijatrije.

A zašto je došla baš u Srbiju, pitamo je.

"Istražila sam i pronašla da se u Srbiji radi po Bolonji kao i u Njemačkoj. I drugo, postoji taj dogovor o prihvatanju diploma sa obje strane. Shvatila sam da mogu da imam samo prednosti."

O Srbiji je, dodaje, čula i prije mnogo godina od svog profesora matematike, Srbijanca. Na kraju krajeva, kaže, ljekari iz Srbije su veoma cijenjeni u Njemačkoj.

"Pomislila sam, mora biti da tu ima istine. Mnogo mi se sviđa to što se uči u malim grupama, tako da je povezanost profesora i studenata veoma bliska. Imaju dovoljno vremena za nas, da nam objasne stvari ako nam nešto nije jasno. To je velika prednost za sve nas ovdje", kaže Anika Žober.

Prednosti malog grada

Trenutno na fakultetu u Nišu studira 268 studenata iz inostranstva. Od tog broja, 170 njih došlo je u ovoj školskoj godini sa Medicinskih fakulteta u Ukrajini. Najviše ih je iz Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Portugala, Norveške, Finske i Irske, ali ih ima i iz Indije, Saudijske Arabije, Nigerije i drugih zemalja.

Za njih godina studiranja košta 5.500 eura ili 2.750 po semestru. Iako u Beogradu i Novom Sadu ima znatno više stranih studenata na Medicinskim fakultetima, iz Ukrajine je u Novi Sad je otišlo tek njih pedesetak, a u Beograd nijedan.

Sami studenti s kojima je DW razgovarao kažu da su birali Niš jer je manji grad i mogu da se posvete učenju. A da imaju veliku želju za radom i znanjem potvrđuje i njihov profesor na predmetu ginekologija i akušerstvo, doc. dr Milan Trenkić. Osim predavanja, on im drži i praktične vježbe na klinici.

"Ne znam da li je to praksa iz Ukrajine, ali zaista se znatno razlikuju od naših studenata. Pitaju mnogo, zahtijevaju vašu punu pažnju. Ako dođe do toga da se nešto ne razumijemo, oni su opremljeni ajpedovima, odmah se vade knjige. A i većina termina je na latinskom, pa lako prevazilazimo barijere", kaže dr Trenkić.

Poslije Niša, sa diplomom u bijeli svijet

Pored onoga što uči na fakultetu, Šinga Čikuru sada, na primjer, voli i zna šta je dobra šljivovica, šta su ajvar ili punjene paprike. A Anika Žober je oduševljena pilećim ražnjićima u slanini i telećim repovima.

Oni, koji su došli iz Ukrajine, kažu da su srećni jer su dobili priliku da završe započeti studij. I kao i svi ostali studenti zajedničko im je to da imaju velike planove za budućnost.

Širin želi dalje u SAD na specijalizaciju iz interne medicine i subspecijalizaciju iz gastroenterologije, Šinga bi se rado vratio u Britaniju i postao reumatolog kao i njegov otac, a Anika planira da radi u rodnoj Njemačkoj. Ili će možda u Švajcarsku…