Život djevojčice s fotografije je tužniji od njenog pogleda: Živi bez struje i vode s djedom i bakom

4
Radiosarajevo.ba
Život djevojčice s fotografije je tužniji od njenog pogleda: Živi bez struje i vode s djedom i bakom
Foto: Đorđe Đoković / "Život sa druge strane"

Fotografija pod nazivom "Život sa druge strane" nikoga nije ostavila ravnodušnim. Sa jedne strane uredna, dotjerana djevojčica koja bezbrižno pije sok, nesvjesna da je sa druge strane izloga jednog valjevskog lokala (Srbija) posmatra - ona.

Taj tužni, čežnjivi pogled kroz staklo rastužio je Srbiju i fotografija zabilježena kroz objektiv valjevskog fotografa Đorđa Đokovića i danas se gleda sa knedlom u grlu.

Fotograf Đorđe Đoković je zahvaljujući njoj osvojio prvu nagradu na konkursu "Nacionalne geografije" na temu "Ljudi".

"Bio sam angažovan na fotografisanju dječjeg rođendana. Sve se to ovdje dešavalo i u jednom trenutku sam vidio na izlogu scenu gdje dvije djevojčice stoje jedna naspram druge i gledaju se. Htio sam to da fotografišem i dok sam prilazio, jedna djevojčica koja je stajala unutra se pomjerila i nastala je ta fotografija. Uhvaćen je taj momenat gdje devojčica koja stoji napolju naslonjena na izlog, gleda u nju", prisetio se Đorđe.

Fotografiju je, kaže, vidio odmah, ali tek kasnije je shvatio šta se zapravo na njoj dešava.

"Fotografiju sam vidio odmah, kada sam je prebacio sa aparata na telefon, da je uhvaćen dobar kadar, dobar momenat, ima priču, ali poslije kad sam pogledao na kompjuteru, vidio sam da u devojčicinom oku ima suza i osmijeh na licu... Ja je nisam vidio od aprila ove godine, od kada je nastala fotografija. Ono što sam dobio od informacija jeste da je iz Lajkovca pored Valjeva", ispričao je Đoković.

Od Valjeva, preko Lajkovca do Obrenovca, ekipa Prve TV uspjela je da pronađe djevojčicu. Zove se Zorica. Ima pet godina i sva tjeskoba svijeta koja je stala u Đorđevu fotografiju, zapravo je Zoričina stvarnost, koju živi svaki dan - u trošnoj kući sa bakom i djedom koji vode računa o njoj.

"Isključena je struja sa bandere, vodu smo imali doskora, isključili su mi je jer je bila "na divlje" priključena. Kad sam ušao ovde bila je voda, sad nemam ni vodu ni struju. Gospodin Janković me je zvao i rekao: "Dođi do mene, da vidiš je l' to tvoja mala". Kad sam otišao i vidio je, zaprepastio sam se", kaže Zoričin djed Veljko Marinković.

Veljko vodu sada "pozajmljuje" od komšije, kako bi Zorica uvek bila čista i uredna, o čemu ponajviše baka vodi računa.

Edinov sin i snaha su ostavili djecu, sada on vodi brigu o njima: "Nekada me zovu babo, nekada mama"

Edinov sin i snaha su ostavili djecu, sada on vodi brigu o njima: "Nekada me zovu babo, nekada mama"

"Bila je kako ne treba, sad sam je ja ošišala, dotjerala, perem joj kosu, sve... Živimo od moje penzije, imam penziju 20.000 dinara", dodaje baka Dušica Marinković.

Od televizijske ekipe koja joj je došla u posjetu, Zorica je dobila poklone, tortu i druženje sa klovnom, kako bi se makar na jedan dan osjetila kao princeza. Iako ne progovara, djevojčica se sve vrijeme smješka i oduševljava poklonima koje je dobila, stidljivo uzima jednu po jednu stvar i samo zadovoljno klima glavom.

Na kraju posjete, djed nije krio oduševljenje pažnjom koju je njegova unuka dobila.

"Kako mi nije drago, meni je sad puno srce. Evo, plačem! Ja bih bio zahvalan da mi pomogne malo opština, malo ja, malo građanstvo da tu vodu isplatim i da vidimo struju da obezbjedimo. Ja odavde neću da idem, nemam drugi dom", zaključuje kroz suze djed Veljko.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (4)

/ Povezano

/ Najnovije