Vukovar danas vraća vjeru u bolji život i toleranciju

Vukovar, grad u istočnoj Hrvatskoj čije su slike tokom rata u vrijeme raspada bivše Jugoslavije obišle svijet, ili grad heroj, kako ga mnogi nazivaju, objedinjuje simbole zajedništva i podjela.

Dok kadrovi porušenih zgrada, uništenih tenkova koji su harali njegovim ulicama blijede u sjećanjima, Vukovar je došao u fokus pažnje raspravama o upotrebi ćiriličnog pisma, jer su, prema popisu iz 2011. godine, 34 posto od 28.000 Vukovaraca, Srbi.

Nekada su u tom gradu živjeli ili radili pripadnici 27 nacionalnosti. Podjele su došle do izražaja 1991. godine, a više od 20 godina nakon sukoba one su i dalje vidljive, kao i tragovi rata. Međutim, i pored simbola podjela, Vukovar čuva i jasne znake suživota, tolerancije i zajedništva.

Ekipa Anadolu Agency (AA) se tokom posjete ovom gradu uvjerila da je Vukovar grad u kojem preovlada suživot i tolerancija.

Više od 20 godina nakon rata, u Vukovaru opet postoje mješoviti brakovi, Srbi i Hrvati su u partnerskim odnosima, zajedno vode ugostiteljske objekte, druže se i najbolji su prijatelji.

Mirovna misija Prijelazne uprave UN-a za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem (UNTAES) na području hrvatskog Podunavlja najuspješnija je UN-ova mirovna misija u povijesti, a Vukovarke i Vukovarci su svojim primjerom pokazali svijetu da mir i tolerancija mogu nadvladati rat i međunacionalne sukobe.

Novinar Večernjeg lista Branimir Bradarić za AA kaže da je Vukovar prije rata bio jedan od najrazvijenijih gradova u bivšoj Jugoslaviji te da je u njemu živjelo 27 nacionalnosti.

Ipak, starije generacije kažu da je u ovom gradu više ljudi radilo nego što je živjelo.

“Jednostavno se nekada nije gledalo da li je neko Srbin ili Hrvat”, ispričao je Bradarić.

Rat je, nažalost, pokazao da to baš i nije bilo tako idilično kako se svima činilo. U Vukovaru su počinjeni strašni zločini, a još uvijek se traga za oko 300 nestalih osoba.

Ipak, kako kaže Bradarić, ljudi žive jedni pored drugih, "nekada samo žive, a nekada je to i prijateljski odnos".

“Nekada se prvi susjedi i ne pozdrave jer su valjda te ratne rane još uvijek svježe i otvorene, dok je nekada situacija takva kao da nikada ništa nije bilo, kao da je sve bio jedan ružan san”, pojasnio je on za AA.

Suživot i tolerancija

Danas u Vukovaru ponovo postoje mješoviti brakovi, Srbi i Hrvati zajedno igraju fudbal te zajedno osnivaju firme, suvlasnici su ugostiteljskih objekata.

Primjer za to su Srbin Saša Zekanović i Hrvat Mario Krizmanić koji su zajedno pokrenuli ugostiteljski objekat. Međutim, postoje i samo "srpska" ili "hrvatska" mjesta.

“U centru Vukovara postoje dva ugostiteljska objekta, jedan do drugog. U jedan navraćaju Hrvati, u drugi Srbi, dok se u trećem skupljaju i jedni i drugi”, pojasnio je Bradarić.

Bradarić objašnjava da je bilo situacija da kada u kafiću naručite “kavu” platite je pet kuna ali ako naručite “kafu” platite oko 20 kuna.

“Ta neka odvojenost i podijeljenost nažalost još postoji, možda je to poslije rata donekle i normalno i na neki način i razumljivo nakon svega što se ovdje dešavalo”, kazao je Bradarić.

Iste škole, različit nastavni program

Obrazovni sistem je uređen u tri modela, a u Vukovaru je na snazi takozvani model "B".

“Najčešći model koji se koristi u Vukovaru je B model što znači da djeca idu u iste škole ali u odvojene razrede pa nekad i odvojene smjene”, rekao je Bradarić.

Kako kaže, postoji prvi razred koji ide na hrvatskom jeziku i pismu, kao i prvi razred u koji idu uglavnom djeca srpske nacionalnosti te koja pohađaju nastavu na srpskom jeziku i pismu s tim da imaju i nešto nastave koju izučavaju na hrvatskom jeziku.

Gradonačelnik Vukovara Željko Sabo vrlo često ističe kako je ovaj grad primjer suživota jer u gradu od 1997. godine nije zabilježen nijedan veći incident.

“Mi živimo svoj vukovarski život i grad Vukovar je grad svih Vukovaraca, u ovom trenutku grad multietničnosti kao što je bio i prije rata”, kazao je on.

Prema njegovim riječima, svako zbog rata ima svoje bolne trenutke i rane.

“Vukovarci žele normalan život u gradu Vukovaru. Oni pojedinci, političke stranke koje imaju svoj nacionalni predznak, njima očito ne odgovara mir u Vukovaru”, poručio je Sabo.

Postavljanje ploča sa ćiriličnim pismom

Prije nekoliko mjeseci u Vukovaru su postavljanje i prve dvojezične ploče s natpisima na latinic i ćirilici, ali je ubrzo došlo do incidenata u kojima su takve ploče oštećene ili uklonjene.

Danas se na nekoliko državnih institucija još uvijek nalaze dvojezične ploče, a kako kažu građani ovog grada, planirano je postavljanje istih sa nazivima gradskih ulica.

“Hrvati većim dijelom nisu za to, jednostavno ne žele da ćirilica bude tu, a ima ljudi kojima je svejedno. Srbi je žele i oni su za to da se poštuje zakon što  značida se poštuje zakon o poštivanju nacionalnih manjina, što bi značilo uvođenje ćirilice. Ne znam kako će se to riješiti ali otišlo je predaleko”, pojasnio je Bradarić.

Prema njegovim riječima, trenutno u Vukovaru ima desetak ploča, a još toliko će ih biti postavljeno.

Po službenom popisu iz 2011. godine, u Vukovaru živi oko 34 posto Srba, a Zakon o pravima manjina Hrvatske dozvoljava pravo na dvojezičnost, ukoliko u jednoj lokalnoj zajednici manjinska grupa na nivou države, prelazi jednu trećinu od ukupnog broja žitelja.

“Zakon se mora ili promijeniti ili primijeniti”, poručio je Bradarić.

Ipak, kako kaže, danas je malo napetija situacija u Vukovaru, osjete se tenzije i izgovaraju se teške riječi.