Suzavac, batine i ubodi: Rekordan broj napada na LGBTQ+ osobe u Srbiji

Nikada prije u Srbiji nije zabilježeno toliko dokumentiranih slučajeva nasilja nad LGBTQ+ osobama. Napadi su dio šireg društvenog razvoja.

Najprije ga žena u autobusu zasipa homofobnim uvredama. Zatim nasrće na Aleksandra Savića. Na kraju iz torbe izvlači oštar predmet i njime ga ubada. Liječnici će kasnije u hitnoj službi utvrditi posjekotinu na njegovom listu i povrede oka.

Ono što se Saviću – poznatom i kao Drag Queen (drag kraljica) Alexis Plastic – dogodilo navečer 11. jula u autobusu broj 35 u Beogradu ne događa se često. No nasilje nad ljudima čiji izgled ili aktivnosti ne odgovaraju društvenoj većini u toj zemlji kandidatkinji za članstvo u Europskoj uniji na zapadnom Balkanu sve je učestalije.

Trending

Ljekar koji se penjao na Elbrus opisao neobičan fenomen: "Mozak vam počne prikazivati zgrade"

Samo nekoliko sati ranije pisca i programskog direktora književnog festivala "Krokodil" Vladimira Arsenijevića usred bijela dana na Brankovu mostu u središtu Beograda napali su desničarski huligani dok je pripremao komemoraciju povodom genocida u Srebrenici.

U razgovoru za DW poslije napada, Alexis Plastic govori o podršci koju dobija. "Mislim da je to još jedan dokaz da je ovo društvo zapravo mnogo bolje nego što mislimo, ali su samo nekada ti loši ljudi, koji su i na pozicijama i koji su osnaženi da budu glasniji od nas", rekao je.

21.06.26. 17:22

Analitičari o Povorci ponosa: "Sarajevo može ono što drugi gradovi još ne mogu"

Sve veće nasilje huliganskih skupina, koje se povezuju s okruženjem Srpske napredne stranke (SNS) predsjednika Aleksandra Vučića, kod mnogih ljudi pojačava osjećaj da svatko tko je drukčiji može postati meta. Nitko više nije siguran.

"Nasilje postaje sve normalnija pojava, dok zaštita od njega ni izdaleka nije zajamčena – osobito za one koji ukazuju na društvene ili političke probleme koji nisu popularni u javnosti", kaže i Matija Stefanović iz srpske LGBTQ+ organizacije "Da Se Zna!", koja dokumentira nasilje nad queer osobama u zemlji.

"Budući da se većina tih napada ne procesuira, a počinitelji rijetko odgovaraju za svoja djela, oni se ne mogu smatrati izoliranim slučajevima", kaže Stefanović. "Riječ je o sustavnom problemu koji dodatno potiče nasilje i ohrabruje počinitelje da nastave napadati marginalizirane skupine bez straha od ozbiljnijih posljedica."

To nasilje posebno često pogađa queer osobe. Posljednjih godina društvena klima prema LGBTQ+ zajednici u Srbiji postala je znatno neprijateljskija, a queer zajednica sve češće postaje i meta desno nacionalističke vlasti.

Rekordan broj napada

U skromnom uredu u jednoj sporednoj ulici u središtu Beograda nalazi se sjedište nevladine organizacije Da Se Zna!. Gotovo ništa ne odaje čime se ondje bave, osim usamljenog orašara u duginim bojama na polici. Da Se Zna! jedina je organizacija koja sustavno dokumentira napade na queer osobe u Srbiji – prijetnje, vandalizam i fizičke napade.

"Prošle godine zabilježili smo 110 slučajeva – više nego ikada prije", kaže Stefanović, koji je programski koordinator organizacije. To je s jedne strane posljedica činjenice da je organizacija sve poznatija i da je sve više queer osoba spremno prijaviti incidente. S druge strane, razlog su i sve češći dramatični slučajevi koji privlače veliku pozornost javnosti, poput napada na Alexis Plastic.

Sredinom svibnja nepoznati počinitelji napali su queer klub "Mornar" u Beogradu suzavcem. Krajem svibnja nepoznate osobe tijekom noći pretukle su transrodnu ženu i njezina partnera do gubitka svijesti. Mnogi queer ljudi u Srbiji boje se otvoreno pokazati svoj identitet. Tako je u istraživanju Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) iz 2025. godine oko 80 posto ispitanika u toj zemlji Zapadnog Balkana izjavilo da izbjegava držati partnera za ruku u javnosti.

Na Indeksu duginih boja, koji prikazuje položaj queer osoba i objavljuje Međunarodna udruga lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interspolnih osoba (ILGA), Srbija posljednjih godina stalno nazaduje. Prije pet godina bila je na 22. mjestu u Europi, a na najnovijoj ljestvici zauzima tek 29. mjesto.

Teška situacija u manjim gradovima

Protiv toga može pomoći samo edukacija, smatra Matija Stefanović. Osim što sudjeluju u organizaciji godišnje velike Povorke ponosa u Beogradu, aktivisti organizacije Da Se Zna! od prošle godine organiziraju i "Pride Caravan", kojom obilaze manje gradove u Srbiji. Žele poslati jasnu poruku: ovdje smo – i ostajemo ovdje. Ponekad se nekolicina prosvjednika s duginim zastavama suoči s desecima protuprosvjednika koji uzvikuju homofobne parole.

Nakon što je organizacija početkom srpnja objavila mjesta ovogodišnje karavane, u Da Se Zna! počele su stizati brojne prijetnje smrću. U Pirotu, na jugoistoku Srbije, policija je sredinom srpnja u posljednji trenutak otkazala događaj jer nije mogla jamčiti sigurnost zbog više desetaka nasilnih huligana. Tom su prilikom trojica novinara napadnuta od strane okupljene mase.

"Pokušavamo ljudima na terenu pokazati da znamo koliko im je teško i da ih nismo zaboravili. Istodobno, ti prosvjedi pokazuju tužnu stvarnost života queer osobe u manjem gradu u Srbiji", kaže Stefanović.

Mržnja drugih

Matija Stefanović vrlo dobro zna kako je odrastati kao queer osoba u gradu daleko od metropole Beograda. "Još u najranijem djetinjstvu želio sam biti dječak. Svake sam se večeri molio Bogu da me pretvori u njega", priča Stefanović. Tek kao tinejdžer saznaje da postoje i drugi ljudi koji se osjećaju poput njega – i da za to postoji naziv: transrodna osoba. No ta spoznaja ne donosi mu olakšanje.

"Onoga trenutka kada sam to shvatio, osjetio sam sav teret svega kroz što ću zbog toga morati proći."

Tek kada se zbog studija preselio u Beograd, osjećao se dovoljno slobodnim da sve otvorenije živi kao Matija. Otkrio je svoj identitet. Najprije nekolicini profesora na fakultetu. Zatim prijateljima. Na kraju je roditeljima napisao pismo od osam stranica u kojem im je ispričao sve što je godinama skrivao.

Matija Stefanović donosi dvije velike odluke. Počinje uzimati hormone kako bi svoje biološko obilježje spola uskladio sa svojim rodnim identitetom. I odlučuje o svemu govoriti javno. U to je vrijeme u Srbiji bilo vrlo malo javno deklariranih transrodnih osoba, a gotovo da nije bilo ni informacija o tome kako započeti proces rodne tranzicije.

"Možda zvuči kao klišej, ali želio sam biti osoba kakva je meni nedostajala dok sam i sam istraživao vlastiti rodni identitet", kaže Stefanović. Počinje snimati videa i objavljivati ih na YouTubeu, a zatim i na TikToku. Ubrzo stižu i prvi pozivi za televizijske intervjue.

Već prvi intervju završava u desničarskim Facebook grupama. Mržnja koja se tada sručila na njega u početku je bila gotovo nepodnošljiva. Ipak, Stefanović odlučuje nastaviti, ostati vidljiv – kako bi transrodne osobe jednoga dana bile sasvim prirodan dio društva.

Matija Stefanović zna da je prihvaćanje proces i da se ljudi mogu promijeniti. To je doživio i u vlastitoj obitelji. Upravo je njegov konzervativni otac prvi dosljedno počeo koristiti ispravne zamjenice i njegovo novo ime. Prošle godine njegovi su roditelji prvi put sudjelovali na Povorci ponosa u Beogradu.

"Nevjerojatno sam ponosan na njih", kaže Matija Stefanović. "Moji roditelji postali su moji najveći saveznici."