Priča mladića (26) iz Srbije 'ledi krv u žilama' i mnoge će natjerati na vakcinaciju

Jovan Ilijević ima svega 26 godina i bio je na ivici života i smrti zbog koronavirusa.

Dijabetes, sepsa, otkazali bubrezi, pneumonija, tromb… Mjesec dana je trajala borba za ovog mladića iz Kladova, koji je u komi stigao u COVID bolnicu u Kruševcu. Prije toga je mislio da je zdrav, živio je život punim plućima i nije se, poput ogromne većine njegovih vršnjaka, vakcinisao. Jer oni misle da im koronavirus ne može ništa, piše portal Kurir.rs.

Krenulo je sredinom augusta, dok je bio na odmoru u Sokobanji. Temperatura ga obara u krevet, ali paracetamol pomaže.

Trending

Beograd: Ruši se bombardovana zgrada Generalštaba zbog Trumpovog zeta

"Na pamet mi nije palo da je korona. Još tri-četiri dana sam se tako zaražen šetao po Sokobanji, ne smijem ni da mislim da li sam nekoga zarazio i koga", priča za Kurir Jovan.

Vraća se kući, ali kako nije bio baš najbolje, 19. augusta u COVID ambulanti saznaje da je pozitivan. Ide u samoizolaciju jer je ipak OK. Ali već sutradan otvaraju se vrata pakla.

"Tog 20. augusta mi je pozlilo, jedva sam disao, stomak me bolio. Odlazim u COVID ambulantu u totalnom bunilu. Znam da su zvali neurologa, kardiologa, sve redom… Dalje se ničega ne sjećam. Pao sam u komu, poslali su me u COVID bolnicu u Kruševac".

U Kruševcu će se ispostaviti da je dijabetičar bez dijagnoze, jer na to nikad nije ni pomišljao, a kamoli kod ljekara išao.

"Jesam u posljednja tri mjeseca smršao 15 kilograma, često sam mokrio i stalno bio žedan. Ali mislio sam: “Smršao sam, pa ću ubrzo i nadoknaditi'".

Na dijabetes, inače jedan od najvećih faktora rizika u COVID-u, nadovezala se i sepsa!

"Poslije tri-četiri dana u komi probudili su me, ali i odmah stavili u vještačku komu jer sam bio agresivan. Ni toga se ne sjećam. U toj vještačkoj komi sam bio nekih sedam-osam dana. Kad sam došao sebi, shvatio sam da sam u šok-sobi s desetak ljudi. Svi su na respiratoru, svi intubirani. Krevet preko puta mene, skočiše doktori, viču: “Diši, diši, diši!” Ništa nisu mogli da učine. Kraj. Jeste bio stariji, kao i svi tu. Ali stvarno je teško to psihički podnijeti. Gledati smrt i biti tu, kraj nje. Nisam mogao ni da spavam…" priča Jovan.

U intenzivnoj, naravno, nije imao telefon. Ali jeste, kako kaže, divne doktore, koji su mu kupili knjigu.

"Pokušavao sam da čitam 'Hobita'. Ali nije išlo, ne mogu da se koncentrišem od pištanja monitora, svega", sjeća se Jovan, kome su otkazali i bubrezi, pa je uslijedila dijaliza:

"Imao sam dijalizni kateter, tehničari me odvezu s krevetom direktno tamo, zakače me i puste da vrti. Nekih sadam-osam puta sam bio na dijalizi. Iako to zvuči i izgleda strašno, ipak nisam shvatao katastrofalno. Od tehničara do ljekara, tamo su svi fenomenalni i zaista su se maksimalno trudili. I ti bubrezi, koji su bili baš loše, i oni su se oporavili", kaže Jovan, koji je sve vrijeme bio na kisiku.

Iz intenzivne je smješten u sobu. Svi su, kako priča, letjeli oko njega. Tu je ponovo učio da hoda.

"Bio sam dosta uporan, a i ti momci bili su uporni da me stave na noge. Tehničari su me držali podruku i uspio sam. I kada se činilo da je sve najgore prošlo, slijedi – tromb!".

D-dimer mi je skočio na 14.000, a granica je oko 500. Otkrili su tromb u ruci, ali se, srećom, uz terapiju povukao.

Doktor Vladan Cvetanović, direktor COVID bolnice u Kruševcu, kaže za Kurir da je Jovan došao s uznapredovalom COVID infekcijom.

"Primljen je u veoma teškom opštem stanju, komatozan, što je posljedica nekontrolisane šećerne bolesti koju je dodatno pogoršao covid. Također, bila je i pridružena bakterijska sepsa. Između ostalog, u toku liječenja, dijaliziran je više puta. Poslije tačno mjesec dana otpušten kući", kaže Cvetanović.

On podsjeća i da je Jovan nevakcinisan.

"To je još jedna poruka svim mlađim osobama da, bez obzira na godine, bolest ne bira. Iako se ova životna priča završila na najbolji mogući način vakcinacija je neophodna za sve", naglašava Cvetanović.

I onda je, konačno, došao i taj 20. septembar – poslije tačno mjesec dana otišao je kući.

"Sad sam super. Hvala svima. Jeste da mi se spava non-stop, ali hodam sam. Jedino što imam išijas. U bolnici sam imao fizikalnu terapiju svaki dan, a sad moram da čekam da izađem iz izolacije od 14 dana, pa da idem na fizikalnu. Pa i da vidim mogu li početi da radim, bar od kuće", kaže ovaj IT stručnjak, zaposlen u Beogradu, i dodaje da je i roditeljima bilo užasno, a posebno kada su iznova zvali bolnicu ne znajući kakve će vijesti o sinu čuti.
Jovan je iz porodice u kojoj niko nije vakcinisan.

"Jesam planirao da se vakcinišem, al’ eto, prođe. U bolnici sam vidio svašta, pa i vakcinisane a teško bolesne. Mada, zaista, svi su oni stari. Najvjerovatnije ću se poslije svega vakcinisati. I moji su bili protiv vakcine, ali poslije svega vidjećemo da li će ostati tako", kaže Jovan, koji nije ni sanjao da ovo može doživjeti i koji jedva čeka da se vrati svom starom život, pa i hobiju – fotografisanju gradova, ljudi i predjela.