Napustila posao u inostranstvu, ostavila diplomu i posvetila se zanatu: Marija živi od obućarstva

Diplomu ekonomiste i posao u međunarodnoj kompaniji Marija Vasiljević zamijenila je obućarskim alatom i porodičnim zanatom dugim više od šest decenija. Danas u svojoj radionici popravlja, farba i restaurira obuću, spajajući tradicionalne tehnike sa savremenim pristupom koji je godinama usavršavala kroz istraživanje i učenje.

Na pitanje kako je moguće da neko sa diplomom ekonomiste i iskustvom rada u inostranstvu odluči postati obućar, Marija odgovara jednostavno, željela je drugačiji život.

"Kako ti možeš od neke diplome i rada u inostranstvu da postaneš obućar, šta ti se desilo? pitaju. Desilo mi se da želim da budem svoj čovjek, da radno vrijeme za mene ne postoji, da posao ne bude posao i obaveza, nego stil života", kazala je Marija. 

Trending

U Mostaru jutros u 8 sati 30 °C: Za danas objavljeno upozorenje, pročitajte i prognozu do srijede

Ideja da se ozbiljnije posveti obućarskom zanatu pojavila se sasvim slučajno. Jedan par cipela koji je odnijela na popravku postao je trenutak koji ju je naveo da se zapita može li sama naučiti ono što drugi nisu mogli uraditi.

"Prvi put sam počela ozbiljno da razmišljam o tome šta bih ja uradila kad bih bila obućar baš kad sam jedan par cipela donijela na popravku i kad su svi majstori rekli: nema šanse da se to popravi. To me počelo sve ‘škakiljati’, pa sam se posvetila tome da sama naučim", objašnjava.

View this post on Instagram

Tako je počelo njeno istraživanje svijeta obućarskog zanata. Umjesto klasičnog zanatskog puta, Marija je znanje gradila kroz učenje, istraživanje i praksu, postepeno savladavajući tehnike potrebne za popravku i restauraciju različitih vrsta obuće.

Danas je jedna od rijetkih žena u ovom poslu. Iako je riječ o zanatu koji se tradicionalno vezuje za muškarce, Marija se s predrasudama ne suočava objašnjenjima, već rezultatima. Njene mušterije povjerenje poklanjaju njenom radu, preciznosti i posvećenosti.

Za nju obućarstvo nije samo način da zaradi za život. To je posao u kojem je pronašla slobodu koju je tražila, mogućnost da sama organizuje svoje vrijeme, uči, istražuje i svaki novi par obuće posmatra kao novi izazov.

Njena priča pokazuje da diploma ne mora odrediti cijeli životni put. Nekada je potrebno napraviti veliki zaokret, ostaviti sigurnost poznatog posla i početi ispočetka kako bi čovjek pronašao ono što ga zaista ispunjava.

Marija je svoj izbor napravila. Umjesto kancelarije izabrala je radionicu, umjesto klasičnog radnog vremena, slobodu, a posao koji je nekada izgledao kao potpuni zaokret danas je postao njen način života.