Kristalna noć u Beogradu

Lucidni Boro Kontić odlično je primijetio kako je ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin sinoć "upalio" vremensku mašinu i načas nas vratio 83 godine unazad. Ako smo ih historije ikada i izašli.

Elem, taj notorni "putnik kroz vrijeme" postao je noćas "junak" 9. novembra 1938. godine.

Kristalna noć u Beogradu, za razliku od one od prije više od osam decenija u Njemačkoj, nije za posljedicu imala lov na Jevreje, spaljivanje njihovih kuća i sinagoga, to je ionako uradio kvislinški režim Milana Nedića kojeg je vlast Vulina i velikog mu vođe Aleksandra Vučića vlast u Beogradu zamalo rehabilitirala, kao što je uostalom reafirmirala ratne zločince Dragoljuba Dražu Mihailovića i Nikolu Kalabića.

Trending

Uznemireni Dodik ponovo prijeti otcjepljenjem: "Bilo bi najbolje da počnemo razgovore..."

U danu kada se obilježavao Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma, kada smo se, dakle, prisjećali Holokausta, rušenja Starog mosta u Mostaru, zločina nad učiteljicom Fatimom Gunić i njezinim učenicima u Sarajevu, štiteći lik i nedjelo osuđenog ratnog zločinca i provoditelja genocidne operacije, Ratka Mladića, Vučićev režim je hapsio i malteretirao antifašiste, aktiviste i građane koji su branili demokratsku Srbiju.

Ništa tako direktno kao ova beogradska noć nije raspršilo sapunicu europskih lidera (vidjeti pod Angela Merkel) i uopće zapadnih diplomata koji se već godinama klanjaju "novom lideru Balkana" i ubjeđuju nas kako je upravo režim koji je spreman poslati policiju da "telom brani mural" zločinca koji je izvršio prvi genocid nakon Holokausta na tlu Evrope, eto, garant stabilnosti, mira i prosperiteta na ovim prostorima.

Na koncu, nisu li i nacisti tvrdili da vode politiku mira?!

Dok je Aleksandar Vulin polagao cvijet pod Mladićev mural, svijet je imao priliku da vidi Vučićevu Srbiju koja kliče ratnom zločincu, Srbiju i čija mladost je ubijeđena da je taj zločinac "zaslužan za njihovo djetinjstvo"!

"Ooo kako je ovo pakleno istinito!", uzviknuo bi Dragan Bursać, koji je dobro pribilježio da Mladiću cvijet nije položio Vulin, već MUP Srbije i država Srbija.

Srbiji treba moral, a ne mural, zavapio je Dušan Mašić, hrabri novinar koji je prije više godina snažno digao glas o Srebrenici.

E, sad, ko vjeruje da je takva Vučićeva Srbija koja je pritom u protekle četiri godine potrošila više od 5 milijardi američkih dolara (USD) za vojne rashode, naoružavanje i modernizaciju vojske, policije i vojne vježbe, čiji ukupni rashodi za odbranu se u tekućoj godini procjenjuju na 1,5 milijardi USD sve to gomila da bi naivno marširala po Beogradu, Batajnici, Pešteru ili Nišu, te je da je predsjednik Srbije, kako tvrde i neki u Sarajevu, zapravo, orijentiran iskčljučivo na ekonomiju - taj ima problem, ne sa historijom, već elementarnom logikom.

"Zvanični Beograd se trenutno ne klati između Zapada i Istoka, već se između političke samoopijenosti iracionalnim željama, kultom ličnosti i vlastitim postignućima, s jedne, i vrlo racionalnih kriterija za zastrašivanje vojnom silom kao metoda zaštite svojih interesa, s druge strane, Srbija opredijelila za Istok. Za režim Aleksandra Vučića više nije pitanje da li koristiti vojni arsenal u zaštiti svojih interesa ili ne – već kada, gdje i kako ga upotrebiti", upozorio nas je ovih dana Srđan Šušnica.

Kristalna noć u Beogradu šalje sasvim jasnu poruku - za one koji je žele vidjeti.

Dragi Balkane, ovog jutra mogu samo napisati - laku noć...