Kremlj se sveti NATO-u preko Balkana: Rusija prijeti raspoređivanjem raketa u Srbiji

Nedavni razgovori predstavnika Rusije, SAD i NATO-a pokazali su nespremnost Zapada da promijeni svoju spoljnu politiku prema Moskvi, piše ruski portal topwar.ru.

Kremlj i dalje, dodaje se, optužuju za vojnu eskalaciju, posebno za namjeru da izvrši invaziju na Ukrajinu, plaše Rusiju uvođenjem novih sankcija i odbijaju da zaustave širenje Severnoatlantske Alijanse (NATO) ka granicama Ruske Federacije.

Činjenica je međutim, navodi portal, da je Zapad je pokazao potpunu nespremnost da sasluša mišljenje treće strane, smatrajući da je pritisak na vlasti u Kremlju jedini način za vođenje „dijaloga“.

Trending

Konaković odgovorio Vučiću: "Nećete krv poginulih u Novom Sadu prati krvlju naših žrtava"

Zvanično su uvjeravali da bi pod sankcijama moglo da potpadne čitavo najviše rukovodstvo Ruske Federacije, uključujući predsjednika Vladimira Putina.

Time je nedvosmisleno demonstrirano odbijanje ustupaka Rusiji, po tako osjetljivom pitanju za našu zemlju, kao što je uključivanje Ukrajine i Gruzije u NATO.

Iz Alijanse je saopšteno da to nije stvar bliske budućnosti, ali će nekom trenutku u budućnosti ovaj proces biti završen. To znači da će prije ili kasnije vojna infrastruktura NATO-a, uključujući i udarno ofanzivno oružje, biti raspoređena na teritoriji ovih država.

Kako je objasnio Putin, u tom slučaju vrijeme koje je potrebno da rakete stignu do Moskve će se smanjiti sa 10-15 na 7-10 minuta, a teritorija koja se na zapadu i jugozapadu usko graniči sa ruskom teritorijom bit će ovladana vojno. Ovo će Alijansi dati značajnu taktičku prednost, stvarajući tako neprihvatljivu prijetnju po Rusiju od udarnih raketnih Sistema, piše portal.

Međutim, naglašavaju, da Rusija može dati adekvatan odgovor na raspoređivanje ofanzivnog naoružanja duž perimetra svojih granica.

“To bi moglo da bude razmiještanje taktičkog raketnog sistema Iskander-M u Srbiji – u dubinama borbenih formacija NATO, koncentrisanih na jugoistočnom krilu Evrope. Ovaj raketni sistem deklarisanog dometa do 500 kilometara, ako bude raspoređen u Srbiji, sposoban je da drži na oku impresivne teritorije, ‘dopirući’ do zemalja tzv. Višegradske četvorke i evropske teritorije Turske (ako budu raspoređeni u južnoj Srbiji)”.

Istovremeno, navode, ruski vojno-industrijski kompleks je u stanju da proizvede više verzija Iskander-M dugog dometa, što može značajno povećati zahvaćeno područje, šireći ga do Centralne i Zapadne Evrope, piše ovaj ruski portal.

Štaviše, jedna od najvećih američkih vojnih baza u Evropi, baza na Kosovu, navode, automatski će potpasti pod djelokrug.

Za raspoređivanje ovih raketnih sistema na teritoriji Srbije potrebna je, kažu, načelna saglasnost Beograda.

“To zahtjeva punu svijest lokalnih vlasti o beskorisnosti saradnje sa Zapadom, koji je već u potpunosti pokazao svoj diktat, uništavajući Jugoslaviju tokom bombardovanja 1999. Sada pokušavaju da dovedu prozapadne snage na vlast preko takozvanih eko-aktivista, čija je prozapadna orijentacija van svake sumnje. Prema riječima predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, ove aktiviste sponzorišu američke i evropske organizacije poput Maršalovog fonda”.

Sredstvima dobijenim od svojih „dobrotvora” pokrenuli su, piše dalje topwar.ru, masovne nemire u zemlji, u početku se krijući iza zahtjeva da se obustavi projekat razvoja litijuma u zemlji, čije rezerve mogu dostići 10 odsto svjetskih. Kako je naveo šef države, on neće dozvoliti ekološkim aktivistima da ponove iskustvo pogroma u Kazahstanu koji su se desili stranom intervencijom.

Moguće je da u pozadini ovih događaja srbijanske vlasti shvate potrebu za još jačim zbližavanjem sa Rusijom. Štaviše, Moskva je već dokazala svoju sposobnost da brzo reaguje na krizne situacije u savezničkim državama brzim razmiještanjem snaga CSTO (Organizacija Ugovora o kolektivnoj bezbjednosti) u Kazahstan.

Uz takvu podršku, Srbija bi mogla da krene na stabilan tok razvoja, pokrivena snažnom vojnom i političkom podrškom Moskve, uključujući i raketne sisteme Iskander-M.

Spremnost za takvu vrstu saradnje trebalo bi da pokažu izbori zakazani u Srbiji 3. aprila, koji će pokazati ko će doći na vlast – konstruktivne snage zainteresovane za prosperitet zemlje, ili zapadne marionete, čiji je zadatak samo da ispunjavaju naloge stranih sponzora.