Ispovijest Sabahete Hodžić, majke čijeg sina je ubila grupa Velje Nevolje: "Zabetonirali su ih"
Prošlo je više od dvije godine kako su, prema tvrdnjama Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore, u kući u Stanjevića rupi, nadomak Spuža (naselje u Crnoj Gori), ubijeni Damir Hodžić i Adis Spahić.
Prema optužnici za te likvidacije terete se Veljko Belivuk, Marko Miljković, Nebojša Janković i Ratko Živković iz Kraljeva. Kako u potresnoj ispovijesti za Nova.rs govori Sabaheta Hodžić, majka i punica ubijenih mladića, ona i njena porodica već dvije godine vode neprekidnu borbu da saznaju istinu.
"Tog dana kada su Damir i Adis nestali, nisam bila u kontaktu ni sa jednim od njih dvojice. Adis je došao dan prije nego što se sve to dogodilo kod nas kući i rekao da mu treba naš porodični auto, ali nam nije ni rekao za šta mu treba. Tek sam kasnije čula od njegove majke da je njoj rekao da ide negdje da odveze Damira i da se brzo vraća. Tog dana uveče, ja sam zvala Adisa da vidim kada će doći, ali on se nije javljao uopšte“, započinje Sabaheta Hodžić.
Ima se, može se: Pogledajte koliko je plaćen najskuplji automobil koji je ove godine uvezen u BiH
Aleksandar Vučić: 'Belivuk klan? Hoću da kažem ljudima samo jednu stvar'
Kako kaže, ubrzo su shvatili da su nestali i krenuli su da ih traže, ali im je policija sedam dana nakon nestanka zabranila da nastave potragu.
"Ne mogu da prežalim što nismo nastavili da tražimo kada su nas zaustavili, vjerovali smo državi, tužilaštvu i organima reda kojih očigledno nema jer smo mi ti od kojih je policija dobila sve snimke sa privatnih sigurnosnih kamera. Možda bi ispalo nešto drugo da nas nisu stopirali“, kroz suze navodi sagovornica.
Ona dodaje i da je u narednih pola godine, od nestanka sina i zeta, jedina informacija koju su dobijali od policije bila da oni rade na slučaju.
"U startu sam osjetila da me lažu i zavlače jer kao stalno nešto rade, a zapravo ništa nisu radili. Ja sam im i rekla: „Vi radite jer ste ih vi i odradili“, oni su mi samo rekli „Nemojte tako“. Još tada sam im rekla, da nije Srbija potegla cijelu priču, sve bi ovo ostalo neriješeno“, kaže neutješna majka i dodaje da ima zapisano sve gdje je bila, koliko puta, kod koga i ko je svaki put primio.
Kako ističe, saznanja šta se sa Adisom i Damirom dogodilo dobili su iz srbijanskih medija, nakon čega im se obratio i tužilac Saša Čađenović.
Drama na suđenju Velji Nevolji: Pozlilo članovima Belivukovog klana, svi morali da napuste sudnicu
"Zvali smo da pitamo da li ćemo mi kao porodica od druge države da saznajemo šta se desilo sa našim sinom. Nakon toga smo se prvi put videli sa tužiocem Čađenovićem koji nam je rekao da je Damira ubio Belivuk 14. oktobra 2020. godine iz vatrenog oružja, u automobilu i da za to ima slike i mnoštvo dokaza ali da nismo spremni to da vidimo”, objašnjava Sabaheta.
Na njihovo insistiranje, kaže, vijdeli su se i naredni put kada im je rečeno da su mladići zapravo ubijeni na drugom mjestu, odnosno u kući u mestu Stanjevića rupa u Spužu.
"Slijedi pres-konferencija, išla je slika u pozadini, a Čađenović izjavljuje da se na toj slici nalazi moj sin. Odmah nakon iznošenja slika u javnost, zakazujemo novi sastanak sa tužiocem Čađenovićem na kojem tvrdi da nema ništa sa tim slikama koje su izašle u javnost, da su to novinari nabavili i da na njima nije naš sin“, navodi ožalošćena majka.
Kako dodaje, ona je novom tužiocu u ovom slučaju rekla da će otići u kuću u kojoj su prema navodima optužnice likvidirani njen sin i zet.
"Rekla sam mu da ću kopati i rukama i nogama, samo da nađem ostatke svog sina, ali mi nije dao. Zahtijevala sam. Čak mi je i rekao da nije bezbjedno. Ja sam mu odgovorila da se za svoju bezbjednost ne plašim, jer ovo što ja proživljavam – to nije život“, plačući jedva izgovara majka, pa dodaje:
"Čula sam da su tu kuću nakon zločina gotovo u potpunosti demolirali, a potom su zidovi iznova gletovani, krečeni, mijenjane su pločice, parket, vrata, namještaj. Sigurna sam da su oni njih unutra i zakopali i zabetonirali. Ne vidim koji je drugi razlog što nam ne daju da idemo tamo. Ta kuća je drugi Ritopek“.
Sagovornica dodaje da su pokušali da angažuju advokata, ali da niko ne želi da prihvati slučaj.
"Kriv sam": Prvi saradnik Velje Nevolje šokirao prisutne u sudnici
"Vjerujte da mi više od dvije godine pokušavamo da angažujemo advokata da preuzme slučaj, da se bori za nas, ali koga god da smo pitali, svi su na pomen slučaja odmahivali glavom i pričali da ne smiju ili neće da prihvate. Rekla sam i suprugu, ubija me neizvjesnost i neznanje. Dođe mi da kupim kanister benzina, da odem ispred skupštine, pozovem novinare i da kažem: „Niko mi ništa ne priča, ja ne mogu da izdržim ovu neizvesnost i bol, i da se zapalim“, jecajući navodi neutješna žena.
Kako dodaje unesrećena majka, njen sin je kao dijete imao problema sa zakonom.
"Sa društvom je hteo da reketira nekog čovjeka ovde u Crnoj Gori i tada je sve krenulo. Damir je zbog tog slučaja i protjeran odavde, bio je srbijanski državljanin, a živio je na relaciji Bosna – Crna Gora. Stalno ponavljam, ako je bilo šta loše uradio, postoji sud, postoji kazna, ali ne da ga ti monstrumi tako ubiju", kaže ona pa dodaje:
„Mi smo rodom iz Peći. Slučajno sam rođena u Crnoj Gori, tu sam se zaposlila i tu smo ostali da živimo, što prežaliti ne mogu. Majku i oca su mi zaklali na Kosovu za vrijeme rata, svašta me je zadesilo u životu“, plačući kaže sagovornica.
Ožalošćena majka kaže da je tješi činjenica da se ni Damir ni Adis nisu mučili.
"Tješi me samo činjenica da su ubijeni iz pištolja, da nisu maltretirani, klani, mljeveni i da ih nisu bacali po Dunavu. Kažem sebi, makar nisu bili svjesni šta se događa, upucali su ih. Zamislite kako je bilo onim mučenicima koje su žive klali i drali i svašta im radili. Kako li je tim majkama, ženama, sestrama tek, ako je meni ovako. Meni nema više bijelog dana, vjerujte, dvije godine nema dana da ne oplačem. Ubi me to držanje boli u sebi, meni je svaki dan isti“, kaže Sabaheta.
Kako kaže sagovornica, plaši se da će smrt njenog sina i zeta „završiti u fioci“.
"Nama su ruke vezane, niko nam ništa ne javlja. Htjela sam i u Srbiju da dođem, da molim za pomoć. Kažu vrijeme liječi rane, ne liječi. Sve je gore i gore. Ovo nikoga ne snašlo u životu, osim monstrume koji su živo biće mogli da melju u mašini, da kolju i komadaju“, kaže ona.
Sabaheta dodaje da ima još jednog sina i kćerku, Adisovu suprugu, ali da svako dijete ima svoje mjesto u srcu.
„Dijete je dijete, a to je moj Damir bio. Imao je samo 23 godine, tek stasao. Isto me boli i za Adisa, ostalo je dvoje male djece iza njega. Kćerka mi se muči, bori za djecu kako zna i umije, ništa ne može da promijeni. Prije tri mjeseca mi se rodio unuk od drugog sina i dali su mu ime Damir. Vjerujte mi da ne mogu po imenu da ga pozovem“, navodi neutješna žena.
Na kraju, Sabaheta kaže da bi joj bilo lakše makar da može sina da sahrani, da ima gdje cvijeće da mu odnese.
„Samo koščicu da mu nađem. Evo mi ga groblje ispred kuće, gledam ga sa prozora. Majka bi svako jutro išla da mu upali sveću, da se isplačem, da mu pričam. Prije neki dan sam bila u Sarajevu, išla sam tako ulicom i gledala. Sve mi se čini da će on da naiđe. Idem tako ulicom i ugledam nekoga ko mi uzliči na mog Damira, a ne liči uopšte. Sve se nadam da ću ga videti i zagrliti, a njega nema“, završava Sabaheta Hodžić.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
