Đukanović otkrio detalje o 'duvanskoj aferi': Od nezavisnosti Crne Gore do ubistva Zorana Đinđića

Takozvana "duvanska afera" bila je proizvod bezbjednosno obavještajnih agencija Beograda i Evropske unije (EU), i njen osnovni cilj bio je odvratiti Crnu Goru od ideje nezavisnosti, kazao je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, dugogodišnji premijer i lider Demokratske partije socijalista, počasni predsjednik DPS-a, u drugom višesatnom intervjua Televiziji E povodom 20. godišnjice obnove nezavisnosti Crne Gore.

U drugom dijelu emisije "Trag u vremenu" Đukanović je govorio o aferama koje su kreirane tokom procesa priprema za referendum. Prije svega o tzv. "duvanskoj aferi" koja, iako je odavno dobila sudski epilog u vidu oslobađajućih presuda, i dalje intrigira domaću i inostranu javnost.

Hronologija konstrukcije

Iako je nebrojeno puta u javnosti tokom minulih decenija govorio o motivima pokretanja tzv. duvanske afere i njenom epilogu, u intervjuu Televiziji E, hronološki i dokumentovano podsjeća na uzroke, ali i posljedice koje je proizvela: "Afera dobija zamah 2001. godine, kada iz Barija stiže informacija o pokretanju istrage za šverc cigareta preko Jadrana, iz Crne Gore do Italije. Ona je bila proizvod bezbjednosno obavještajnih agencija Beograda i EU, i njen osnovni cilj, a imala je i sporedne ciljeve, bio je - odvratiti Crnu Goru od ideje nezavisnosti."

Trending

Ustavni sud BiH uputio apel vlastima: Izaberite nedostajeće sudije, sačuvajmo legitimitet

On podsjeća da je lansirana u trenutku kada Crna Gora nedvosmisleno kreće putem nezavisnosti i kada se Beograd oštro suprotstavlja toj ideji. Prvi tekst u hrvatskom Nacionalu pod naslovom "Glavni mafijaški bos Balkana’’ sa slikom Đukanovića napisala je poznata novinarka Jasna Babić. Istovremeno, sve te tekstove iz Nacionala prenosio je Dnevni list Dan, glasilo kontraobavještajne službe vojske Jugoslavije: "Nijesu se trudili, kako bi bilo uobičajeno, da tuđe tekstove prenose sjutradan. Objave su se događale istovremeno, što je vrlo jasno svjedočilo da iza toga postoji "glavni urednik" iz bezbjednosno- obavještajnog aparata."

Glavne političke mete te afere bili su, ističe, Zoran Đinđić i on: "Zoran Đinđić je trebalo da bude eliminisan sa političke scene Srbije da bi se uspostavio monopol političke moći njegovog rivala Vojislava Koštunice. Političku i organizacionu inspiraciju pružio je zlokobni Koštuničin savjetnički tim, koji je u tu funkciju mobilisao vojno bezbjednosni aparat. Ja sam trebao da budem eliminisan da bi se na taj način odagnala opasnost od nezavisnosti Crne Gore. Kao notorni srpski nacionalista Koštunica je želio Crnu Goru u orbiti Srbije, jer dok je Crna Gora tu, živa je ideja velike Srbije. Kada nema Crne Gore, onda se na tu vrlo retrogradnu, ali jako opasnu i istrajnu ideju može staviti tačka."

On ističe da su kampanje pokretane iz Beograda odlično odgovarale i tadašnjoj crnogorskoj opoziciji koja je insistirala da se formira parlamentarna komisija koja će se baviti pisanjima Nacionala. Pokušali su, kaže, da tu temu iskoriste kako bi doveli do smjene vlasti i da bi na taj način zaustavili crnogorski put u nezavisnost.

Istovremeno, podsjeća Đukanović, Evropska unija je krenula u veliku akciju naplate zamašnog finansijskog obeštećenja od američkih proizvođača duvana: "Naime, 46 američkih država je 1998. godine tužilo kompanije Filip Moris i Rejnolds tražeći obeštećenje za štete koje su se dogodile nacionalnim ekonomijama, putem šverca cigareta, za kojeg su oni optužili proizvođače duvana. Nije se dogodila sudska presuda, nego u Americi uobičajeno poravnanje. Dvije kompanije su tim državama isplatile 246 milijardi dolara. Samo advokatska naknada u tom vansudskom poravnanju iznosila je osam milijardi dolara. To je ohrabrilo EU da zajedno sa 10 država članica u početku, kasnije su im se pridruživale i druge, krene u podnošenje tužbe pred američkim sudovima protiv istih proizvođača duvana. Koordinaciju čitave akcije vodio je briselski OLAF."

U obrazloženju te tužbe, kako navodi Đukanović, zemlje Balkana su identifikovane kao kritična tačka za razvoj nelegalnog posla sa cigaretama u Evropi. Logično je napominje on, da je, makar za crnogorsku javnost, dominantnu ulogu u ime EU dobila Italija bez obzira što to nije bila jedina država koja je vodila istragu. Istrage su vođene i u Francuskoj, Njemačkoj, Kipru, Grčkoj, Lihtenštajnu i mnogim drugim zemljama i sve njihove obavještajne službe su, napominje Đukanović, radile na tom pitanju: "Zato kažem da je čitava priča produkt zajedničke akcije bezbjednosno obavještajnih agencija Srbije iz njihovih razloga i sa njihovim ciljevima i bezbjednosnih agencija EU."

Đukanović podsjeća da je više puta u javnosti tvrdio da je taj posao u Crnoj Gori realizovan legalno, saglasno carinskom zakonu Savezne Republike Jugoslavije. Na pitanje novinara, da li je tu moglo da bude i nečega nelegalnog, odgovara da ne prema njegovom saznanju: "I da odmah zatvorim prostor da pomislite da nešto prećutkujem. Svi znamo da je sivog tržišta cigareta u Crnoj Gori bilo, kao i u svakoj drugoj državi, ali ne mislim da je to bilo iz ovog posla."

Zašto je ubijen Zoran Đinđić

Đukanović ističe da crnogorsko tržište nije bila konačna adresa tranzita cigareta, već da su izlazile prema drugim državama: "Zato je tačan odgovor na vaše pitanje: Ne! Ovdje nije bilo nikakvih tajnih privatnih interesa. To je bio posao iz kojeg je Crna Gora naplaćivala tranzitnu taksu u vremenu teških sankcija međunarodne zajednice kada je turizam potpuno stao, kada je KAP, kao glavni proizvođač i izvoznik, koristio svoje kapacitete sa 10 odsto. I kada je obaveza vlade bila da obezbijedi uslove za preživljavanje, školovanje i liječenje svih građana Crne Gore. To je kasnije potvrdilo i italijansko pravosuđe."

U Srbiji je, istovremeno pokrenuta kampanja koja je trebalo da dokaže da je tadašnji premijer Zoran Đinđić kriminalac koji sarađuje sa crnogorskim mafijašima. Đukanović tvrdi da je takva propaganda dovela do njegove likvidacije: "Nemam zeru dileme, sve je to bila priča koja je trebalo da opravda njegovo ubistvo, jer su se odmah nakon atentata pokušale prometnuti verzije o tome da je Zoran stradao u obračunu kriminalaca? Ne, Zoran Đinđić je stradao zato što je želio da odvede Srbiju na zapad. Tačno je da je na tom putu ka zapadu planirao da u Hagu 'iskrca' dio "zaslužnih" Srba, a onda su djelovanjem ovih zlokobnih obavještajno-bezbjednosnih struktura upravo ti ljudi iskorišćeni za ubistvo Zorana Đinđića. Posljedice toga zlodjela i Srbija i region I danas teško osjećaju."

Kompletan tekst možete čitati OVDJE.