Doživotni zatvor za Mladića i samoubistvo Praljka obilježili godinu u regiji

Potvrđivanje drugostepene presude u Haškom tribunalu na ukupno 111 godina zatvora za šestoricu političkih i vojnih vođa tzv. Herceg-Bosne Jadranka Prlića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Čorića, Berislava Pušića i Brunu Stojića, te izricanje prvostepene presude kojom je bivši komandant Vojske RS-a Ratko Mladić osuđen na doživotni zatvor događaji su koji su obilježili 2017. godinu ne samo u Bosni i Hercegovini nego i na prostoru Balkana.

Presuda "hrvatskoj šestorci" je bila u fokusu javnosti, jer je Praljak nakon osuđujuće presude popio otrov u sudnici, od kojeg je kasnije preminuo.

A, upravo 2017. godina ostat će upamćena i kao ona u kojoj se nakon 24 godine zatvorio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). 

Haag obavio posao

Rad MKSJ u proteklom periodu najbolje je ocijenio njegov predsjednik Carmel Agius čija je glavna poruka u posljednjem izveštaju o Strategiji okončanja rada Međunarodnog suda Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija bila "posao je obavljen".   

Međunarodni sud je ustanovljen u maju 1993. od Ujedinjenih nacija kao odgovor na masovna zvjerstva koja su se u tom trenutku dešavala u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Vijesti o strašnim zločinima, hiljadama ubijenih i ranjenih, mučenih i seksualno zlostavljanih u zatočeničkim logorima i stotinama hiljada prognanih iz svojih domova, zgrozile su svijet i podstakle Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija na delovanje.

MKSJ je bio prvi sud za ratne zločine koji su osnovale Ujedinjene nacije, kao i prvi međunarodni sud za ratne zločine nakon sudova u Nurnbergu i Tokiju. Osnovalo ga je  Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija u skladu sa glavom VII Povelje Ujedinjenih nacija.

Tokom svog postojanja Međunarodni tribunal u Haagu izrekao je na desetine presuda osuđenim izrekavši pri tome na hiljade godina zatvorskih kazni. 

A, sudilo se brojnim visokim zvaničnicima među kojima nekadašnjem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću, nekadašnjem predsjedniku bivše samozvane republike srpske Krajine Goranu Hadžiću, ali i nekadašnjem predsjedniku bivše SR Jugoslavije i Srbije Slobodanu Miloševiću koji je umro u pritvorskoj jedinici Haškog tribunala ne dočekavši presudu. 

I dok su Srbija i Crna Gora u 2017. godini zabilježile napredak na evropskom putu kroz otvaranje novih poglavlja s EU o punopravnom članstvu u Bosni i Hercegovini je nakon ograničenog napretka godinu ranije, napravljen zastoj. 

Vlasti Bosne i Hercegovine, naime ni nakon godinu dana nisu uspjele odgovoriti na Upitnik Evropske komisije kao jedan od glavnih uslova za kandidacijski status u EU. A, BiH je uz Kosovo koje pregovara po posebnom režimu, jedina država Zapadnog Balkana koja još nema ni kandidacijski status u EU. 

BiH u zaostajanju

U BiH nije zabilježeno ni okončanje procesa uknjižbe nepokretne vojne imovine kao glavnog uslova za aktiviranje Akcionog plana za članstvo (MAP) u NATO-u. Istovremeno, Narodna skupština Republike Srpske prvo je donijela odluku o vojnoj neutralnosti tog bh. entiteta, da bi potom predsjednik RS-a Milorad Dodik saopštio kako se RS namjerava povući iz MAP-a.  

Iako se očekivalo BiH, također jedina u regiji, nije primljena ni u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), jer pregovori o tome sa Brazilom, Ukrajinom i Rusijom još uvijek traju.  

Zbog izostanka dogovora oko izmjena i dopuna Izbornog zakona Bosne i Hercegovine u skladu s odlukom Ustavnog suda BiH u pitanje je dovedena čak i implementacija rezultata općih izbora u BiH planiranih za oktobar 2018. godine, a posebno dijela koji se odnosi na izbor delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH, te predsjednika i potpredsjednika, odnosno Vlade FBiH. 

Zbog izostanka političkog dogovora u BiH nije donesen državni zakon o regulatoru električne energije i gasa, prenosu i tržištu električne energije zbog čega je BiH pod sankcijama Energetske zajednice, a usljed nedonošenja strategije o ruralnom razvoju blokirana su i značajna sredstva vrijedna desetine miliona eura namijenjenih za poljoprivredu. 

I dok se Bosna i Hercegovina cijele 2017. godine susretala sa političkim krizama, zbog kojeg je upitno i postojanje parlamentarne većine na nivou institucija BiH i Federacije BiH godina na izmaku za Makedoniju je značila prekretnicu. 

Spor u vezi Piranskog zaljeva

Nakon više mjeseci političke krize poslije parlamentarnih izbora u Makedoniji sredinom godine izabrana je nova makedonska vlada na čijem je čelu Zoran Zaev iz SDSM koji je uspio sklopiti dogovor s partijama Albanaca o formiranju većine. 

Cijeni se kako je time Makedonija izbjegla ne samo političku krizu nego i moguće sukobe. 

Potpisani su brojni sporazumi Makedonije među kojima i onaj o dobrosusjedskoj saradnji, u prvom planu sa Bugarskom, a otpočele su i značajnije i intenzivnije komunikacije sa Evropskom komisijom oko deblokade evropskog puta te zemlje. 

Svoj izborni uspjeh Zaevov SDSM potvrdio je i na lokalnim izborima u Makedoniji održanim u drugoj polovini 2017. godine. 

Dugogodišnji premijer Makedonije i predsjednik VMRO-DPMNE Nikola Gruevski je podnio ostavku. 

Pred kraj godine je došla pozitivna vijest za Hrvatsku iz Brisela. Naime, Evropski parlament podržao je da Hrvatska uđe u Schengen, a pretpostavlja se da bi to moglo biti od 2019. godine. 

Na Međunarodnom suda pravde (ICJ) u Haagu donesena je arbitražna odluka po kojem je Sloveniji pripala većina Piranskog zaljeva, te omogućeno toj zemlji da ima pristup otvorenom moru. U Hrvatskoj je odluka Međunarodnog suda pravde dočekana sa nezadovoljstvom, uz najavu kako će tražiti njenu reviziju i navode da je neprihvatljiva. 

Cijela 2017. godina u Hrvatskoj je bila opterećena krizom u Agrokoru, a nepokrivene kreditne obaveze prema bankama i dugovanja prema dobavljačima mjere se u milijardama eura. 

Upravo kriza Agrokora bila je razlogom zbog kojeg je predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović boravila u Rusiji na susretu sa predsjednikom Vladimirom Putinom u namjeri da dogovori povoljniji način vraćanja dugovanja prema ruskoj Sberbank, a kako ne bi došlo do masovnije pljenidbe imovine u Hrvatskoj. 

Ništa od sporazuma o granici Srbije i BiH i brze ceste Beograd - Sarajevo

U Sloveniji su održani predsjednički izbori na kojima je opet, na drugi mandat izabran Borut Pahor. 

Iako se to očekivalo u 2017. godini nije došlo do postizanja sporazuma o granici Srbije sa Bosnom i Hercegovinom zbog spornog dijela od oko tri posto granice za koje je nužna razmjena teritorija. Srbija je od BiH zatražila područje oko Rudog i željezničku stanicu Štrpci kako bi osigurala da cijela pruga koja od Beograda vodi do Bara bude na srbijnskoj teritoriji, odnosno onaj dio do crnogorske granice.

Do rješenja se nije došlo ni tokom posjete članova Predsjedništva BiH Beogradu na poziv srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. 

Najsporniji dio dogovora oko granice je onaj koji se odnosi na hidroelektrane Bajina Bašta i Zvornik za koje je Srbija zatražila dio teritorije i na bh. strani kako bi ih održavala, uz tvrdnju da su obje hidroelektrane vlasništvo Elektroprivrede Srbije. U javnosti se pojavilo i sporno dugovanje Srbije za poplavljena zemljišta koje se nije izdvajalo za bh. općine već godinama, što je također kamen spoticanja u tom dijelu. 

Bez dogovora je ostalo i definisanje trase brze ceste od Beograda do Sarajeva, s obzirom da se u Bosni i Hercegovini pojavilo više varijanti kuda bi ona trebala ići kroz BiH. Dok jedni zagovaraju da se Sarajevo preko Tuzle i Bijeljine poveže s Beogradom, jedna od inicijativa je da trasa ide kroz istočni dio Bosne do Višegrada, s tim da se i tu vodi borba da li bi išla preko Goražda ili Sokoca. 

Srbijanska strana istovremeno namjerava izgraditi cestu do Vardišta, graničnog prelaza sa BiH, te preko Sandžaka, a drugim dijelom i krakom prema Podgorici povezati Beograd.

To jasno ukazuje da Srbija prećutno podržava brzu cestu od Beograda do Sarajeva preko istočnog dijela BiH, iako je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ustvrdio kako nema ništa ni protiv kraka koji bi iz Sarajeva preko Tuzle i Bijeljine vodio do granice sa Srbijom.    

Ostavka Ise Mustafe i prijevremeni izbori na Kosovu

Srbija je intenzivirala regionalnu saradnju tokom 2017. godine. Tako su održani susreti predsjednika Srbije Aleksandra Vučića s premijerima Rumunije, Grčke i Bugarske s ciljem ubrzavanja evropskog puta Srbije. 

Bugarska od 1. januara 2018. preuzima šestomjesečno predsjedavanje Evropskom unijom.

Srbija i Kosovo iako se očekivalo nisu napravili napredak u dijalogu između Beograda i Prištine. 

Istovremeno Kosovo još nije ratificiralo sporazum sa Crnom Gorom o granicama zbog čega građani Kosova ni u 2017. godini nisu dobili liberalizaciju viznog režima za putovanja u EU. 

Kriza oko sporazuma rezultirala je čak i ostavkom premijera Kosova Ise Mustafe, te prijevremenim izborima na kojim je izgubio tu poziciju. Za novog kosovskog premijera izabran je Ramush Haradinaj. 

Krajem godine velike poplave pogodile su jug Albanije u kojima je najmanje jedna osoba poginula, a stotine porodica evakuisano. Zabilježena je velika materijalna šteta na stambenim i drugim objektima zbog čega je pokrenuta regionalna akcija pomoći u njenom saniranju. 

Pomoć su uputile Crna Gora, Bosna i Hercegovina te Srbija. 

Godinu na izmaku obilježila je i veoma značajna posjeta predsjednika Republike Turske Recepa Tayyipa Erdogana Srbiji, odnosno Beogradu i Novom Pazaru gdje je dogovoreno proširenje saradnje Srbije i Turske kroz Sporazum o slobodnoj trgovini, kao i potpisano i dogovoreno niz drugih bilateralnih sporazuma koji će doprinjeti unapređenju ekonomske, ali i saradnje u oblasti kulture i infrastrukture.