Dođe li Lavrov sutra u Srbiju, Vučić bi mogao dobiti udarac od kog se neće oporaviti

U ponedjeljak 6. juna u Beograd bi trebao doći ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Posjet je najavio opširnim intervjuom za RTRS koji bi mogao proći pod naslovom "Moj obračun sa svima, osim s Miloradom Dodikom".

Beograd je najdalje što bivši vrsni ruski ambasador u UN-u u New Yorku može doći na Zapad jer su se ostale zemlje složile sa sankcijama koje mu je nametnuo EU, piše Jutarnji.

No, i taj posjet više nije neupitan i dobiva interesantne okvire. Indikativno je da Lavrov prije dolaska u Beograd ne daje intervju ijednom mediju u Republici Srbiji, a sasvim je sigurno da bi ga gotovo svi rado objavili. Konačno, Lavrov je nedavno govorio i za francuske medije. Javljanje preko "javne" televizije RR može se shvatiti kao signal Beogradu.

Trending

Vojna industrija EU zemlje obara rekorde: Desetorostruko povećali izvoz oružja Izraelu

Vječna Zaharova

U petak 3. juna glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova, kojoj su također određene EU sankcije, objavila je da će Lavrov 6. i 7. juna biti u posjetu Srbiji. Predviđeni su susreti s predsjednikom Aleksandrom Vučićem, političkim vrhom i patrijarhom Porfirijem.

"U planu je detaljna rasprava o pitanjima bilateralne političke i ekonomske suradnje, razmjena mišljenja o situaciji u regiji Balkana i aktualnim međunarodnim pitanjima", navodi se u saopćenju.

Istog dana Vučić izjavljuje kako ne isključuje mogućnost da bi Lavrov u Beogradu mogao ugroziti posjet njemačkog kancelara Olafa Scholza, koji se očekuje 10. juna.

"Moguće je da će sve biti u redu, moguće je i da ne bude", rekao je tada Vučić.

Scholz dolazi na putu prema Kosovu i Grčkoj i ne bi dobro odjeknulo da zaobiđe Beograd. U ovom je trenutku, dok se ne oglasi Beograd, moguće nekoliko scenarija.

Da Lavrov dođe u Beograd, a ne dođe Scholz, koji zbog domaće javnosti neće moći biti gost tri dana nakon jednog od ruskih jastrebova.

Drugo, da ne dođe Lavrov, a dođe Scholz.

I, konačno, ne treba isključiti da ipak dođu obojica.

Lavrov nastupa s pozicije sile i prema transkriptu intervjua na mrežnoj stranici ministarstva za Dodika kaže da je "prijatelj Ruske Federacije i mi smo njegovi prijatelji". Dodajući kako Zapad ne može zamisliti da neka zemlja na Balkanu bude nezavisna (ako misli na Republiku Srpsku, to nije zemlja, nego entitet), da neki političar na Balkanu bude nezavisan, zato što je Zapad navikao koristiti različite Kristijane Šmitove (Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH, kojeg Rusija ne priznaje) kako bi svima upravljao i kako bi sve ucjenjivao i postavljao ultimatume.

A cilj je Zapada, tvrdi Lavrov, da manipulira Bosnom na svoju korist te je napravi još jednom platformom za širenje NATO-a prema Balkanu.

O Vučiću govori malo, samo u kontekstu rasprave o Kosovu gdje odbacuje da je Rusija izazvala Srbiji nevolje izjavom kako je Kosovo presedan koji opravdava rusko priznanje odmetnutih ukrajinskih oblasti. "Usput, na Kosovu nije bilo referenduma, a na Krimu je bio (2014. godine, kad je provedena aneksija)", tumači Lavrov međunarodnopravne okolnosti. Da bi se zatim sam zapleo u riječi navodeći kako su postojali i promatrači, ali ne "u ime država, nego odgovornih društvenih organizacija, naprosto časni ljudi koji su htjeli vidjeti svojim očima". Intervju završava riječima da će "razgovarati o bilo kojoj temi koja zanima naše srpske prijatelje".

Ne treba očekivati da bi u bilo kojem od ishoda presijecanja putova Lavrova i Scholza Srbija teško stradala. Od početka ruske agresije na Ukrajinu prošlo je više od 100 dana, a Beograd i dalje ne usklađuje vanjsku politiku s EU.

10 do 12 puta jeftinije

S druge strane, iako je u nekoliko slučajeva glasao protiv Rusije u UN-u, ruski predsjednik Vladimir Putin je 29. maja razgovarao s Vučićem i pristao na novi trogodišnji ugovor o opskrbi plinom po povlaštenim cijenama, prema riječima srbijanskog predsjednika prostorni metar plina Srbiju će koštati i 10 do 12 puta manje nego u Europi. Unatoč tome što je Vučić u nekoliko navrata otvoreno potvrdio da će Srbiju i dalje voditi prema EU jer je to u ekonomskom interesu, objavljujući pritom podatke ne toliko poznate širokoj javnosti u Srbiji da se više od dvije trećine trgovinske razmjene obavlja s EU.

U taj kontekst treba staviti i odluku Srpske pravoslavne crkve (SPC) da prizna autokefalnost Makedonske pravoslavne crkve (MPC) - Ohridske arhiepiskopije. Time Beograd - regionalna se politika Beograda i SPC-a ne razlikuje - odustaje od religijskih pretenzija prema Sjevernoj Makedoniji, neuralgičnoj tački Balkana, potvrđujući da prati američku politiku prema jugu Balkana. U kojoj je Sjeverna Makedonija nedodirljiva za svaku regionalnu silu. Srbija će pristati prodavati streljivo američkim tvrtkama koje ga zatim izvoze u Ukrajinu. To je što znamo, vjerojatno ima i saradnje za koju ne znamo.

Beograd uspješno balansira na poziciji lidera važnog za stabilnost regije, što je dubinski pogrešna, ali prevladavajuća ideja u EU i u SAD-u. Rusija je svjesna da gubitkom Srbije ostaje bez ijednog realnog saveznika na Balkanu jer Dodika i oni koriste kao "korisnog idiota" (riječ je o pojmu koji nema konotacije na psihijatrijskoj ili psihološkoj razini, već je politološke naravi) koji bez Beograda gubi snagu. I zato će obje strane nastaviti politiku koja omogućava Srbiji vođenje politike sjedenja na dva stolca. Iznenađenja su moguća, čak i poželjna. Ali interesi su u prvom planu.