Suluda reakcija srbijanskog ministarstva: Veličaju Mladića, a Konaković i BiH krivi za tenzije?!

Ministarstvo vanjskih poslova Srbije oglasilo se danas, 8. septembra, nakon odluke ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića da vojnom atašeu i savjetniku Ambasade Srbije u BiH, zbog svega što smo gledali proteklih dana u Srbiji, a nakon što je umro zločinac Ratko Mladić, bude uskraćena dobrodošlica i da napuste BiH u roku od 48 sati.

U depeši iz Beograda, odluka Sarajeva naziva se "nekonstruktivnim potezom" koji ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima i regionalnoj stabilnosti. Srbija istovremeno poručuje da neće doprinositi "spirali eskalacije", dok Konakoviću zamjera što "teške i bolne teme iz naše zajedničke prošlosti" koristi u dnevno-političke svrhe.

Problem s ovakvom reakcijom jeste u tome što se pažnja gotovo potpuno prebacuje sa onoga što je izazvalo diplomatsku reakciju na samu reakciju BiH. A ono što joj je prethodilo nije bila neka apstraktna "tema iz zajedničke prošlosti". Bio je to javni oproštaj od monstruma Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, kojem su u Beogradu priređene vojne počasti, uz prisustvo predstavnika visoke politike.

Trending

Oglasila se Hrvatska pošta nakon bijega poštara: Poznato šta će biti s neuručenim penzijama

Drugim riječima, teško je govoriti o "eskalaciji" kao da je ona počela odlukom Sarajeva, a istovremeno potpuno zanemariti čin koji joj je neposredno prethodio. Još je problematičnije govoriti o "bolnim temama iz zajedničke prošlosti" bez jasnog imenovanja onoga što se dogodilo. Ratko Mladić nije historijska figura oko koje se dvije strane samo različito "sjećaju". Njegova odgovornost za najteže ratne zločine počinjene tokom rata u BiH utvrđena je pred međunarodnim sudom. Genocid u Srebrenici nije politički stav Sarajeva, niti pitanje interpretacije koje se može prilagođavati dnevnoj politici.

Zato i optužba da Konaković "instrumentalizira" prošlost djeluje kao pokušaj promjene teme: umjesto pitanja zbog čega se pravosnažno osuđenom ratnom zločincu odaje počast, raspravlja se o tome zašto je BiH na to reagovala. Posebno je neobično da iz Beograda sada stižu lekcije o "dobrosusjedskim odnosima", "regionalnoj stabilnosti" i smirivanju tenzija. Diplomatska reakcija države na postupke druge države nije isto što i glorificiranje osuđenog ratnog zločinca. Jedno je politički i diplomatski odgovor; drugo je pitanje odnosa prema zločinima i žrtvama.

Na kraju, MVP Srbije poručuje da će postupati "odgovorno, odmjereno i u skladu s međunarodnim pravom". Bilo bi, međutim, korisno da se prije toga odgovori na jednostavno pitanje: gdje je u cijeloj toj priči odgovornost prema žrtvama?

Regionalna stabilnost ne može značiti da žrtve šute kako se ne bi uznemirili oni koji veličaju njihove ubice. A "dobrosusjedski odnosi" ne mogu počivati na tome da se zločini prešute, relativiziraju ili predstave kao tek još jedna "bolna tema iz prošlosti". Ako se već govori o smirivanju tenzija, prvi korak nije proglasiti reakciju na glorifikaciju zločinca problemom. Prvi korak je prestati glorificirati zločinca.