Analiza njemačkog medija: Aleksandar Vučić je svuda, ali SNS ipak može da izgubi izbore

Predizborna kampanja u Srbiji je bila nešto mirnija nego što se očekivalo, navode sagovornici DW. Nisu, naravno, izostali niski udarci i tabloidne afere, ali konačni utisak je da se prisustvovalo kampanji bez previše žara.

Stoga Zoran Gavrilović iz Biroa za društvena istraživanja (BIRODI) primjećuje da je „kampanja bila previše lična, i da se uopšte nije išlo u dubinu tema".

„Dominirale su teme vezane za spoljnu politiku, Kosovo i lične obračune. Bilo je dosta svađe i govora mržnje, i mislim da zbog toga birači nisu imali relevantne informacije na osnovu kojih bi mogli da donesu valjanu odluku za koga da glasaju", kaže Gavrilović koji se bavi monitoringom medija.

Trending

Bećirović: Dodik ide Karadžićevim putem, Sud u Hagu ima informacije o njemu i Putinovcima

„S jedne strane smo, dakle, imali Vučićevu propagandu a sa druge strane opoziciju koja je pokušavala da nekako umanji efekte te propagande“, kaže Gavrilović za DW.

Politikolog Duško Radosavljević kao najagilniji dio kampanje vidi inicijativu ProGlas.

„Ako ćemo po nečemu pamtiti ovu kampanju, to će biti taj pokušaj stručnih i uglednih ljudi da zatraže novo poimanje politike. To je za mene neka sila koja pruža realnu šansu da Srbija bude bolja."

Laži i zastrašivanja

Radosavljević ima utisak da je i kampanja vlasti bila „nekako manje oštra". Kaže, to možda ima veze sa time da su izbori iznuđeni i da nisu odgovarali ni vlastima ni opoziciji.

„Mislim da ni velika količina laži i zastrašivanja kojima smo ipak svjedočili nije mogla da sakrije da je vlast prošla svoj zenit“, ocjenjuje Radosavljević za DW.

Kampanju je obilježila i sveprisutnost predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Osim što je „kao građanin“ nosilac liste Srpske napredne stranke, predsjednik je kroz funkcionersku kampanju imao čak 45 „obraćanja" u 44 dana.

Vrhunac je bio posljednji dan kampanje pred predizbornu tišinu kada je imao četiri nastupa u 24 časa.

Aleksandar Vučić je sa pozicije predsjednika vodio kampanju za svoju izbornu listu, ističe Zoran Gavrilović, i dodaje „da je cilj toga da njegova lista dobije dovoljno mandata da spriječi bilo kakvo sankcionisanje njegovog protivustavnog ponašanja".

Zatvorenost medija i propaganda vlasti kao rezultat imaju potpuni krah predizbornih poruka. Ako su pojedine političke stranke i imale neke bitne poruke biračima, one su ugušene nerealnim obećanjima vlasti i satanizovanjem opozicije.

Politička borba se tako svela na tabloidne afere i Vučićeve predizborne fantazije, pored kojih je bilo teško proturiti smislenu poruku ili program.

Takav utisak dijeli i Zoran Gavrilović, koji primjećuje da „ne može da se sjeti nijedne vrijedne predizborne poruke“.

„Aleksandar Vučić se uglavnom bavio davanjem para iz budžeta. Proevropska opozicija se bavila državom blagostanja, smanjenjem nasilja, i borbom protiv kriminala i korupcije. Desna opozicija je forsirala temu Kosova i negativan stav prema Zapadu", nabraja Gavrilović.

„Tu je ostalo dosta prostora da se neko pozabavi pitanjem mladih, koje je praktično ostalo nepokriveno u kampanji“, skreće pažnju Gavrilović.

SNS prošla zenit?

Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je SNS i dalje pojedinačno najjača – mada bi u Beogradu mogla da ostane iza liste „Srbija protiv nasilja".

Dok će trka u prijestonici biti neizvjesna, ni na republičkom nivou nije sigurno da će Naprednjaci i Socijalisti u zbiru imati više od polovine glasova.

To pokazuje da je SNS od proteklih izbora izgubio do deset posto glasova, navodi Zoran Gavrilović, ali i skreće pažnju na nepouzdanost istraživanja u Srbiji, piše Deutsche Welle.

Procjene o padu rejtinga vladajuće stranke po mnogima znače da je SNS praktično iscrpio svoj rezervoar glasova, i da je ovo maksimum koji mogu da očekuju i pored svih pritisaka na birače. U kojoj mjeri je opozicija spremna da poveća svoj rezervoar glasova?

14.12.23. 16:05

U Srbiju se slijevaju milioni iz EU, a za to niko ne zna: Na naslovnicama samo Vučić i Putin

Sociološka istraživanja pokazuju da je Srbija otišla udesno, napominje Zoran Gavrilović, koji kaže da i zbog velikog broja neopredijeljenih tu ima prostora za rast pojedinih stranaka:

„Ali, tu je sad problem kako će se sve to prepakovati, jer i na desnoj strani spektra nije isto da li će glas ići, recimo, za Novi DSS ili Narodnu stranku, ili za Radikale i Dveri-Zavetnike. Zato očekujem da će znatan broj glasova neopredijeljenih birača ići ka ovim desnim strankama, ali da neće ići ka SNS“, ocjenjuje Gavrilović.

Dostignut je zenit ove SNS garniture, koja je „pokret za opstanak na vlasti u kojem je hrpa likova odranije poznata organima gonjenja", kaže Duško Radosavljević:

„To je već vidljivo na njihovim mitinzima, gdje se ljudi jedva natjeruju da dođu, ili po njihovim članovima koje je sramota da priznaju da su članovi SNS", kaže on.

„Postoji jedan sistem do kog trenutka možete da lažete ljude, i mislim da je ta granica blizu, ali na žalost do tog otrežnjenja može da dođe tek za godinu ili dvije, i da Srbija za to vrijeme još više potone“, zaključuje Radosavljević.