31 godina od zločina nad Bošnjacima Sjeverina: Članovi porodica žrtava umiru ne dočekavši pravdu

U mjestu Sjeverin, na području opštine Priboj u Srbiji, u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Priboj danas je obilježena 31. godišnjica zločina nad 17 stanovnika bošnjačke nacionalnosti.

Riječ je o putnicima otetim iz autobusa koji je 22. oktobra 1992, saobraćao na relaciji Rudo – Priboj, koje su pripadnici VRS pod komandom Milana Lukića sproveli prema Višegradu gdje su i ubijeni.

Njihove porodice već 31 godinu bezuspješno traže pravdu i do danas nisu pronašli tijela svojih najdražih kako bi ih bar dostojanstveno sahranili. Prošle godine su uputili zajednički zahtjev i klanjali kolektivnu dženazu u odsustvu, jer gube i zadnju nadu da će doživjeti da njihove kosti budu pronađene.

Trending

U Austriji izbila zaraza ptičijom gripom: Cijela država proglašena rizičnom, na terenu i vojska

Bilo je vrijeme slično današnjem kada je iz autobusa, kojim je krenuo na posao u Priboj, izveden Idriz Gibović. Njegov sin Mesud do danas nije uspio pronaći njegove posmrtne ostatke. Kaže da država Srbija o tim ljudima uopšte i ne razmišlja.

"Tuga i žalost. Dođete tu i vratite se u 1992. Evo sad je 31 godina, ista priča se ponavlja. To više i ova gora oko nas zna, a ne narod. Ali dobro, u suštini, mi moramo dolaziti, mi ćemo dolaziti dok je god ovo još malo živih što ima. Jer jedan dio izumire polako. Ja sam tad imao 22, sad imam 53", rekao je Mesud Gibović.

Iz Sjeverina je i danas upućena poruka da članovi porodica žrtava umiru ne dočekavši pravdu, jer do danas su, u jezeru Perućac prije 13 godina, pronađeni samo posmrtni ostaci Medredina Hodžića. Porodicama nevinih ljudi država Srbija, čiji su bili državljani, nikada nije priznala status civilnih žrtava rata niti obezbijedila adekvatno obeštećenje.

Proces pred pravosuđem Srbije porodice su izgubile, a njihovu apelaciju odbacio je i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu. Predstavka koju je Fond za humanitarno pravo podnio u njihovo ime odbijena je iz formalnih razloga, jer su se otmica i ubistvo sjeverinskih Bošnjaka desili prije nego što je Srbija postala članica Vijeća Evrope i potpisala Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.

"Ono što bi bilo najbolje i najpotrebnije u ovom trenutku jeste da naši bošnjački političari i predstavnici nas Bošnjaka u Skupštini Republike Srbije, traže izmjenu postojećeg zakona ili dopunu, gdje bi se ubacio amandman koji tretira pitanje žrtava Sjeverina, Štrbaca, Kukurovića i tako dalje. Mnogo je tih krvavih tragova u prošlosti ostalo iza nas i radi svijetlije budućnosti, radi ove djece koja dolaze poslije nas, radi novih generacija prva i osnovna stvar jeste da se te negativne okolnosti iz prošlosti izbrišu pa onda da krenemo ako Bog da zajedno u budućnost“, poručio je Omer Hodžić, sin ubijenog Mede Hodžića.

Nakon učenja dove i obraćanja zvaničnika kraj spomen – obilježja u Sjeverinu, u mjestu Mioč, nekoliko kilometara dalje gdje se otmica i desila, u Lim je bačeno cvijeće.

Iz autobusa na liniji Rudo – Priboj zločinci su izveli Mehmeda Šeba, Zafera Hadžića, Meda Hodžića, Medredina Hodžića, Ramiza Begovića, Derviša Softića, Mithada Softića, Muja Alihodžića, Aliju Mandala, Seada Pecikozu, Mustafu Bajramovića, Hajrudina Sajtarevića, Esada Džihića, Idriza Gibovića, Ramahudina Ćatovića i Mevlidu Koldžić, dok je Sabahudin Ćatović otet ispred kuće u Sjeverinu u noći uoči ovog događaja.