Premijer Grčke urlao na Angelu Merkel: Hoćete li mi i sako uzeti?!

Zastupnici grčkog parlamenta koji su noću na subotu izglasali premijeru potporu da prihvati evropske uvjete, morat će u utorak ili u srijedu izglasati bolne reforme

„Ako ste odlučili istjerati Grčku, budite odgovorni da to i kažete!“, napao je talijanski premijer Matteo Renzi nepopustljive kolege u Bruxellesu, predvođene Angelom Merkel.

Bilo je u toj noći svega. Navodi se da je Wolfgang Schäuble u jednom momentu, izazivački, rekao Mariju Draghiju: „Zar misliš da sam budala?“. Draghiju nije preostalo drugo nego da se gospodski digne – nije lijepo reći: „Ne!“ dužnosniku u kolicima.

U zornjačkom nastavku sjednice vele da je grčki premijer Aléxis Tsípras u jednom trenutku skinuo sako i ponudio ga Angeli Merkel uz riječi: „Hoćete li i ovo uzeti?“ Sve su te indiskrecije prispjele iz redova samih delegacija, ali se Renzi postarao sâm (iako ne lično) da njegove riječi dospiju do talijanskih novinara, piše Jutarnji.

Uključujući i zlobnu primjedbu jednoga od njegovih suradnika kada su se preksinoć Tusk, Tsípras, Merkel i Hollande povukli razgovarati u „užem krugu“: „Taj format, s obzirom na rezultate, nije donio baš ništa…“

Priznavši da je Tsípras „prvi pogazio pakt referendumom“, Renzi je ocijenio: „Stanje je složeno, ali Evropa je potrebna na mnogim bojišnicama, poput ukrajinske krize, pa islamističkog terorizma, pa nuklearnih pregovora s Iranom, pa Libije…“ Kasnije u noći to je još zaoštrio: „Tu vani Mediteran gori, u Ukrajini se puca, a mi ovdje da raspravljamo o tome koliko kanala smije imati grčka javna televizija?“

I Renzi se postavio ultimativno: „Dosta je igranja riječima. Ili sklopimo sporazum ili neka oni koji mu se protive to kažu ovdje i odmah. Kako god da iziđemo iz ove duge noći, ostat će ruševine, na kojima će trebati ponovo graditi.“

Ne laje pas sela radi: i Italija ima golem javni dug, ali barem pretežno unutrašnji. I mimo toga u Italiji je dojam da su posljednje dvije sedmice dale pun vjetar u jedra antievropskom populizmu, da je u nepopustljivu wrestlingu između nacionalnih egoizama, kamatarskih s jedne strane, šićardžijskih s druge, stradala ako ne Evropa, a ono jamačno njena Unija.