Odstupanje od demokratskog puta: Erdogan na udaru EU

Zvaničnici EU će Erdoganu poručiti da su nezadovoljni zbog odstupanja od demokratskog puta i reći da Turska ima i evropsku, a ne samo "neo-otomansku sudbinu", javlja agencija Beta.

Sve su snažnije kritike Evropske unije turskoj vladi Recepa Erdogana zbog kršenja demokratskih institucija i autoritarnog postupanja stižu u času kad Erdogan za desetak dana treba u Bruxellesu da se sastane s čelnicima EU.

Stabilna i demokratskim putem usmjerena Turska, koja je kandidat za članstvo u EU, je Evropi potrebna zbog bezbjednosti evropskih granica, isto kao i sigurnosti snabdjevanja gasom i naftom, jer mnogi gasovodi i naftovodi u Evropu stižu preko Turske.

To su predočili mnogi izvori u EU, a Evropska komisija je ponovo oštro zamjerila Erdoganu da skandal oko korupcije u njegovoj vladi, zbog čega su ostavku morala podnijeti tri ključna ministra (jednom je nađeno četiri miliona dolara u kutijama za cipele), pokušava da spriječi tako što sprovodi čistku u policiji i guši ili smjenjuje tužioce i sudije koji istražuju tu korupciju i time narušava nezavisnost sudstva i pravnu državu.

Erdoganova "islamsko-konzervativna" vlada, kako se sad uobičajeno kaže, je više godina imala podršku Zapada, zahvaljujući ekonomskom napretku i izmještanju vojske izvan bitnog političkog upliva, uz poruke Ankare da je vladajuća AKP stranka "demoislamska", da želi da pomiri "otomanski" islam i demokratiju i bude uzor zemljama na uzburkanom susjednom Bliskom i Srednjem istoku i oblasti Kavkaza.

Takođe se u EU i Washingtonu smatralo da turska "neo-otomanska" spoljna politika s ambicijom da igra bitnu ulogu i na Balkanu može biti brana prodoru ekstremističkih islamskih snaga, naročito u Bosnu, na Kosovo i Albaniju.

Sad i u Evropi i u Americi smatraju da su "neo-otomanska" politika, odnosno "neoosmanizam", doživeli neuspjehe, a posebno se Erdoganovoj vladi zamjera izvjesna saradnja i podrška islamskim ekstremistima Al-Kaide u Siriji.

Erdoganova vlada je godinama imala podršku EU i Amerike, ali su posebno zahtjevi za više demokratije i masovne demonstracije u Istanbulu i drugim turskim gradovima prošlog ljeta, koje je vlada surovo ugušila policijskom silom i optužbama za "zavjeru" i pokušaj državnog udara, jako zabrinuli Bruxelles i Washington.

A vrhunac je ono što sad EU i SAD smatraju da se događa, a to su potezi Erdogana da, poslije neuspjelog pokušaja da i ustav promijeni da bi mogao ostati na vlasti, takođe pravosuđe potčini njegovoj vlasti.

Što se vidi kao novi dokaz da, uz "puzajući islamizam", protiv čega su se bunile stotine hiljada demonstranata koji su tražili da se očuva naslijeđe laičke države oca savremene Turske Kemala Ataturka, vladajuća stranka AKP i njen šef jasno žele da u zemlji učvrste svoj "autoritarni režim".

Iako su, poslije velikog otpora i sumnji, Njemačka i još neke članice EU prošle godine pristale da se nastave pregovori EU o članstvu s Ankarom, sad su evropsko-turski odnosi došli u novu kritičnu fazu.

Već ranije je bilo sumnji da Erdogan i AKP zaista žele da krenu "evropskim", a ne samo "neo-otomanskim" putem i čak je turski ambasador pri EU prošle godine izjavio da je to pridruživanje EU" završena priča".

Erdogan se sad posvađao ne samo s Evropom, već i Amerikom, prijetio je da će protjerati američkog ambasadora u Ankari, koja je nazivao "provokatorom" i optuživao SAD i Izrael da stoje iza "zavjere" i otkrivanja korupcije u redovima njegove vlada.

Iz Washingtona stižu sve žešće zamjerke zbog autoritarizma, kršenja demokratskih institucija i "puzajućeg islamizma" sadašnje, kako se u EU i SAD kaže, turske "islamsko-konzervativne" vlade koja je i članica NATO, a nedavno je veoma uznemirila Bruxelles i Washington kad je najavila kupovinu kineskih vojnih raketa.

Turska je za mnoge zemlje EU i važno tržište, u koje su evropske banka i kompanije posljednjih godina uložile veliki kapital, a sad turski poslovni krugovi izražavaju veliku zabrinutost zbog očigledne političke krize u zemlji, turske berza je nestabilna, a turski građani su već dio ušteda u oslabljenim turskim lirama preselili u 20 milijardi dolara.

I evropski američki komentatori smatraju da je vlast Erdogana i AKP uzdrmana i da bi to možda mogao biti i početak neke promjene, iako se ukazuje i na to da je opozicija nedovoljno organizovana i zasad ne pokazuje sposobnost da politički usmjeri veliko nezadovoljstvo one turske srednje klase koja ponovo izašla na ulice.

Ali ni Erdogan ne sjedi skrštenih ruku i, uz očigledno nastojanje da pravosuđe stavi pod svoj nadzor, čak i ljutom neprijatelju, turskoj vojsci, inače najjačem čuvaru Ataturkove laičke države, nudi da se izvrši revizija ranijih presuda kojima su na stotine generala i visokih oficira osuđeni na zatvor pod, u EU i SAD smatraju u mnogome isfabrikovane optužbe, za pokušaj državnog udara.