Njemačka: Djeca moraju plaćati roditeljsku skrb

Mora li sin plaćati za skrb oca, čak i ako već desetljećima uopće ne komuniciraju? Njemački sud je odlučio: da, mora! Takva odluka je izazvala živu polemiku u njemačkoj javnosti.

Takvih žalosnih priča o raspadnutim obiteljima ima na tisuće. U ovom slučaju, riječ je o sinu koji sa svojim ocem praktično nije razgovarao više od četiri desetljeća, piše Deutsche Welle. Doduše, i prije toga je bilo trzavica u obitelji, ali su se roditelji konačno rastali 1971. Sinu je tada bilo osamnaest godina, a otac nakon rastave više nije htio imati nikakvog posla, niti sa bivšom suprugom, niti sa svojim sinom.

Isprva je sin još donekle pokušavao kontaktirati oca, ali je brzo shvatio kako se on uopće ne zanima za njegov život. Kad mu se pohvalio kako je maturirao, njegov otac koji je radio kao frizer, je tek slegnuo ramenima. Kad mu je rekao da će se oženiti, još u nadi da će oca zanimati njegova izabranica i da će možda poželjeti doći na vjenčanje, on mu je tek promrmljao "ti si lud".

Pored tolike nebrige oca je i sin nakon nekog vremena prekinuo čak i takve, sporadične pokušaje barem nekakve komunikacije. Slijedio je svoju karijeru, postao je državni službenik i oca praktično nije imao. I otac je smatrao kako nema sina pa ga je tako i izuzeo iz testamenta. Ali sin ionako nije niti očekivao neki imetak. Očeva mirovina frizera ionako nije bila velika. Povrh toga, kako to obično biva, sa starošću su došle i bolesti i nebrižan otac je morao u starački dom. Njegova mirovina nije bila dovoljna za tu njegu tako da je prije dvije godine umro, ostavivši iza sebe oko 9.000 eura duga.

Naplata

Grad Bremen, gdje se odvijala ova gotovo uobičajena ljudska drama, je i zakonski bio obavezan pokušati naplatiti taj dug od nasljednika preminulog starca. Sin, a i njemu su danas 62 godine, nije želio niti čuti da nešto plati nakon svega što je preživio.

Počelo je sudsko natezanje koje je došlo sve do najvišeg, Saveznog suda u Karlsruheu. Prethodna instanca, Viši pokrajinski sud u Oldenburgu je još odlučio kako sin ne mora ništa platiti. Jer, otac se "svjesno i trajno distancirao od svakog odnosa" i samim time se "postavio izvan odnosa obiteljske solidarnosti". Povrh toga, to se dogodilo na način da je za sina to ostala trajna trauma.

Ali najviša sudska instanca je utvrdila kako se otac, ovako ili onako, ipak brinuo za sina do njegove punoljetnosti i bez obzira na njegov kasniji prekid odnosa sa sinom, tu ne može biti riječi o "teškom propustu roditeljskih dužnosti" u doba dok su živjeli zajedno. Štoviše, niti izričito izuzeće sina iz testamenta "ne znači da on ne postavlja zahtjev za skrb kakva pripada roditelju", nego da je time pokojnik tek "ostvario svoje pravo kojim sam odlučuje o svom imutku." Utoliko sin ipak mora platiti dug koji je nastao njegom njegovog oca.

Mnogo je onih koji su sa nezadovoljstvom primili takvu odluku Saveznog suda, jer i odnosi u obiteljima već odavno nisu ono što su možda nekad bili. Osobito u obiteljima razvedenih roditelja se često događa da se prekidaju svaki odnosi. Ali ipak, i onda djeca moraju plaćati za roditelje koji su ih napustili?

Autor: J. Seiffert / A. Šubić