Kako je Grbavica dobila ime: Zaboravljene priče o legendama i burnoj prošlosti sarajevskog naselja

Priče o porijeklima imena mnogih ulica, mahala i naselja u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, ali i širom države, obično nose brojne anegdote i zanimljivosti koje su nadolazećim generacijama sve manje poznate.

Potpuno je jasno da danas kod osoba mlađe životne dobi postoji sve manje interesa za izučavanjem historije, a posebno one lokalne koja je vrlo često savršen spoj priča o istaknutim pojedincima, legendi, anegdota, ali i nevjerovanih historijskih obrata.

Sličan slučaj je i sa sarajevskim naseljem Grbavica, s tim da u njenom slučaju nije riječ o tolikom miješanju legendi koliko o nedostatku historijskih izvora.

Trending

Dubravko Barbarić za Radiosarajevo.ba: Želja nam je da se vratimo u Skenderiju, ali...

Mehmed-beg iz okoline Banje Luke

Jedno od najvećih gradskih naselja, kako teritorijalno tako i po broju stanovnika, nalazi se u općini Novo Sarajevo i zauzima prostor između naselja Kovačići (istočna granica), Vraca, Hrasno brdo (južna granica) i Hrasno (zapadna granica), dok sjevernu granicu naselja predstavlja rijeka Miljacka.

04.09.25. 19:56

Jedno od najpoželjnijih naselja u Sarajevu: Grbavica kroz grafite i murale

Tumačenjem porijekla imena Grbavica bavio se Amir Ljubović u svojoj knjizi "Sarajevo između legendi i historije", u kojoj tvrdi da se to ime najprije vezivalo za Krbavu (regiju i ponornicu u Hrvatskoj) odakle se početkom 18. stoljeća u Sarajevo doselio jedan broj muslimanskih porodica na područje današnje Grbavice. Ljubović tvrdi da se mjesto prvo zvalo Krbavica, ali "narod okrenu na "Grbavica".

Muhamed Kreševljaković, a za njim i Alija Bejtić, u jednoj seriji članaka o nazivima ulica i trgova u Sarajevu koji se navode u ovoj knjizi, ime sarajevskog naselja Grbavica povezali su sa izvjesnim Mehmed-begom Mehmedpašićem Grbavicom, koji je umro 1746. godine, a koji je bio porijeklom iz Grbave koja se nalazi 20 kilometara istočno od Banje Luke.

Međutim, sam Bejtić je u kasnijim svojim tekstovima i radovima "ispravljao grešku" tvrdeći da Grbavica nije dobila ime po Mehmedpašiću, nego da se ona kao toponim spominje daleko ranije, ali taj podatak je ušao u literaturu i postao je zvanična interpretacija u javnosti.

Upravo Alija Bejtić, u svojoj knjizi "Ulice i trgovi Sarajeva", navodi da se toponim Grbavica spominje u Sarajevskom sudskom protokolu - sidžilu iz 1555. godine, te da se u spisku priložnika Stare crkve u Sarajevu iz 1682. godine spominje "neki Mihailo s Grbavice (Vladislav Skarić, Izabrana djela, Sarajevo 1985. godina, Knjiga II - Prilozi za istoriju Sarajeva), dakle prije nego je rođen i u Sarajevo se doselio Mehmed-beg Mehmedpašić Grbavica. Ljubović dodaje da se Grbavica (Hrbavica) spominje i u Popisu bosanskih spahija iz 1123. (1711.) godine, pozivajući se na Skarićevo djelo.

Ljubović navodi da, što se Mehmed-bega Mehmedpašića tiče, veća je vjerovatnoća da je on nadimak Grbavica dobio po tada već razvijenom selu Grbavica gdje je imao zemlju i kuću. A kako je očigledno stari toponim Grbavica dobio ime, ostaje otvoreno pitanje.

07.10.25. 06:30

Bitka kod 11 plavih: Na današnji dan branioci Sarajeva odbranili Trg Heroja

Izgradnja urbanog naselja

Početkom 19. stoljeća, Grbavičko polje dolazi u posjed poznate bistričke porodice Dženetića koja je ovdje izgradila ljetnikovac u kojem je 1868. umro posljednji član ove porodice, Ali-beg Dženetić. Na istom mjestu je 1902. preminuo i drugi gradonačelnik Sarajeva, ugledni Sarajlija Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak.

Prva radnička naselja u Grbavičkom polju nastaju za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je Sarajevo bilo pod okupacijom fašističke Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Tada su građene tzv. Pavelićeve kuće u kojima je naseljavana radnička klasa potrebna za rad na željeznici.

Kao što je istaknuto, nakon završetka rata, sloma NDH i oslobođenja Sarajeva, na ovom području počinje izgradnja urbanog naselja kojim dominiraju zgrade visine do osam spratova. Kasnije počinje i izgradnja nebodera, od kojih su svakako najpoznatiji "Šopingovi neboderi", odnosno tri velika nebodera sa žutom fasadom koja su izgrađena u sklopu projekta Shoping centra na Grbavici, a koja su postala svojevrsni simbol Grbavice.

Grbavica je bila poznata i van Bosne i Hercegovine kao primjer klasične socrealističke arhitekture, no, na nekim arhitektonskim fakultetima korištena je kao primjer kako ne treba graditi naselja.

06.10.25. 16:57

Počinje rekonstrukcija mosta "Ars Aevi": Izgrađen prije 23 godine, u planu velika sanacija

Bolna prošlost

Ono što je u mnogome oblikovalo sudbinu Grbavice, posebno za vrijeme opsade Sarajeva i agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu jeste činjenica da su, nakon što je kompletirana izgradnja urbanog naselja sa zgradama, u njemu živjeli uglavnom vojnici, oficiri i drugi službenici Jugoslovenske Narodne Armije (JNA).

S obzirom na razvoj događaja početkom 1990-ih godina, kada je JNA u potpunosti promijenila kurs i postala marioneta u rukama velikosrpske politike koja je rasturila Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju, a Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine koja je tek obnovila svoju nezavisnost, se našlo u potpunoj blokadi i okruženju do zuba naoružanog agresora, Grbavica je doživjela tragičnu sudbinu.

Već u aprilu i maju 1992. godine Grbavica biva u potpunosti okupirana od strane srpskog agresora a svesrdnu pomoć u tome su imali od JNA i lokalnog stanovništva odanog JNA i velikosrpskoj ideologiji. Na Grbavici je vrlo brzo uspostavljen zločinački režim u kojem za brojno nesrpsko stanovništvo Grbavice nije bilo mjesta, pa tako naselje Grbavica faktički postaje "najveći logor na otvorenom", kako su ga tada opisivali brojni inostrani mediji.

Za vrijeme opsade Sarajeva i okupacije Grbavice počinjeni su brojni zločini nad nesrpskim stanovništvom Grbavice. Na desetine civila je ubijeno i nestalo, stotine su bile pritvorene u logorima i zatvorima u garažama i podrumima, prodavnici "Digitron Buje", Đačkom domu "Bane Šurbat" i zgradi "Šopinga", dok su rijetki oni koji su imali sreću da pobjegnu s Grbavice i spase svoj život. 

Zločini na Grbavici su konstatovani haškim presudama bivšem predsjedniku RS Radovanu Karadžiću, osuđenom na doživotnu kaznu zatvora, i Momčilu Krajišniku, bivšem predsjedniku tzv. Skupštine RS-a osuđenom na 20 godina zatvora, dok je Sud Bosne i Hercegovine osudio Veselina Vlahovića Batka na 42 godine zatvora, Sašu Baričanina na 18 godina, a Zorana Dragičevića na 11 godina. Nekoliko predmeta je procesuirano i u sarajevskom Kantonalnom sudu, a neki su još uvijek u toku.

Općim okvirnim sporazumom za mir koji je potpisan u Dejtonu 1995. godine naselje Grbavica, koje je inače bilo veliki kamen spoticanja u samim mirovnim pregovorima, pripalo je Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno cjelovitom gradu Sarajevu. Sam čin reintegracije Grbavice desio se 19. marta 1996. godine kada su se građani Sarajeva i lokalno stanovništvo koje je uspjelo da izbjegne s Grbavice vratili u potpuno devastirano naselje, kojem je potom, korak po korak, vraćan život i urbani duh koji ga je uvijek krasio.

Stadion, film, pjesma i drugi simboli naselja

Priču o Grbavici je nemoguće ispričati a da se ne spomene i možda najveći simbol ovog naselja, a to je istoimeni stadion na kojem već 72. godine nastupa Fudbalski klub Željezničar. Otvoren 1953. godine utakmicom protiv Šibenika koju su "Plavi" dobili rezultatom 4:1, stadion Grbavica je postao kultno mjesto i jedan od sportskih simbola glavnog grada, zajedno sa FK Željezničar.

Nažalost, i stadion "Grbavica" je dijelio sudbinu svog naselja te je 4. maja 1992. godine zapaljen, devastiran i našao se na prvoj liniji fronta. Sa reintegracijom naselja 1996. godine tako se i stadion vratio u vlasništvo "Plavih", čiji su igrači, uposlenici i navijači počeli sa čišćenjem i obnavljanjem stadiona, koji danas nosi epitet jednog od najboljih u državi.

Bolna sudbinu Grbavice za vrijeme opsade Sarajeva poslužila je kao inspiracija za film "Grbavica", rediteljice Jasmile Žbanić, koji je nagrađen jednom od najprestižnijih nagrada u svijetu filma - Zlatnim medvjedom na festivalu Berlinale 2006. godine.

Jedan od simbola naselja Grbavica jeste most u ulici Hamdije Ćemerlića, odnosno bivši most Bratstva i jedinstva, koji spaja naselje Grbavicu sa Vilsonovim šetalištem i ostatkom grada. Most, izgrađen 1951. godine, svojim imenom do početka agresije i opsade nosio je snažnu simboliku, ali je sa početkom opsade Sarajeva i okupacije Grbavice postao linija razgraničenja i nada za nesrpsko stanovništvo Grbavice koje je skoro jedino preko tog mosta moglo preći na slobodnu teritoriju. Upravo su preko tog mosta, na Dan reintegracije Grbavice, na njenu teritoriju ušle snage Armije i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine, zajedno sa izbjeglim stanovništvom, čime je okupacija ovog sarajevskog naselja zvanično okončana.

Također, na Grbavici, u ulici Grbavička nalazi se i Kino Grbavica na kojem je naslikan veliki mural Jovana Divjaka, bivšeg generala Armije Republike Bosne i Hercegovine i osnivača Udruženja "Obrazovanje gradi BiH", čije je sjedište smješteno na Kovačićima. Udruženje je pod vodstvom pokojnog Divjaka pokrenulo i uspješno okončalo mnoge akcije koje su za cilj imale pomoći unaprijeđenju obrazovanja u glavnom gradu Bosne i Hercegovine i šire. Divjak je preminuo 2021. godine a zbog njegove uloge u odbrani Sarajeva i naše države, te angažmana kroz "Obrazovanje gradi BiH", odata mu je počast velikim muralom koji je izazvao oduševljenje ali i velike emocije kod stanovništva.

U priči o Grbavici ne treba izostaviti ni Međunarodni centar za omladinu i djecu Novo Sarajevo koji je smješten u ulici Grbavička bb, odnosno u blizini "Shoping centra", a koje je također od svog nastanka uradilo mnogo na podizanju kvalitete života, ne samo mladih osoba s Grbavice i područja općine Novo Sarajevo, već i iz cijelog grada i države.

Na kraju, najemotivniju priču o Grbavici, Željinom stadionu i teškoj prošlosti koju je ovo sarajevsko naselje imalo najbolje ilustruje pjesma "Grbavica" koju je za vrijeme opsade Sarajeva izveo Mladen Vojičić Tifa i koja jasno poručuje - nikom te ne damo!