Europska iskustva: Može li gradski prijevoz u Sarajevu biti besplatan

Poznato je da kompanije koje se bave javnim gradskim prijevozom, skoro po pravilu, trebaju budžetska sredstva da bi bile koliko-toliko profitabilne. Međutim, postoje sredine u kojima je javni gradski prijevoz besplatan, preciznije finansira se iz budžeta!

Najpoznatiji je Tallinn: U glavnom gradu Estonije gradski saobraćaj je već četiri godine besplatan. Stanovnici su dobili elektronske karte za "gratis" vožnju čime su nestale gužve na gradskim ulicama.

To nije jedini pozitivni efekt: Besplatna vožnja za lokalne žitelje privukla je više stanovnika iz okoline da se presele u Tallinn i tako povećaju gradske poreske prihode. Ova sredstva grad koristi za modernizaciju veza javnog prijevoza. 

"Motiviramo i druge gradove da uvedu besplatan javni prijevoz", rekao je Allan Allaküla, ekspert u oblasti saobraćaja.

Gratuit (Besplatno) je natpis koji stoji na vozilima javnog prijevoza francuskog lučkog grada Dunkirka. Doduše, zasad samo vikendom, no svejedno pokazuje pozitivne efekte za razvoj i dalje slabašnog središta grada.

Uz podršku "poreza poslodavaca", koji je zakonski moguć u Francuskoj, izgrađene su nove autobuske linije, stanice, modernizirana vozila gradskog prijevoza...

"To je, naravno, veliko poresko opterećenje, ali u konačnici treba donijeti korist Dunkirku", rekao je Patrice Vergriete, tvorac plana o besplatnom gradskom prijevozu.

Međutim, postoje i drugačiji primjeri. Tremplin, gradić u blizini Berlina, bio je jedan od pionira u besplatnom gradskom prijevozu u Njemačku.

Na ovaj korak gradske vlasti odlučile su se nakon dramatičnog rasta broja automobila, toliko da su štetne emisije ozbiljno ugrožavale zdravlje stanovnika. Templin je napravio revolucionarnu reformu – besplatni autobusi za sve! 

Broj putnika se brzo povećao, trebalo je kupiti nove autobuse... Pošto su troškovi rasli, građani su morali ponovo biti uključeni u finansiranje. Danas se naplaćuje "godišnja karta" za simbolična 44 eura.

Može li se neki od europskih primjera besplatnog gradskog saobraćaja "implementirati" u Sarajevu? Odgovor smo pokušali dobiti u Ministarstvu prometa i komunikacija Kantona Sarajevo, međutim iz kabineta ministra Muje Fiše nismo dobili nikakav odgovor.

A pitali smo da li se razmišljalo o besplatnom gradskom prijevozu, efektima, ali i "cijeni" za poreske obveznike.

Umjesto vlasti, odgovor smo dobili od "struke". Osman Lindov, profesor na sarajevskom Fakultetu za saobraćaj i komunikacije, kategorično je protiv besplatnog gradskog saobraćaja.

"Ne sporim da su neke europske sredine pronašle interes za besplatan gradski prijevoz. Manjim korištenjem automobila smanjuje se prostor potreban za parking, znači imate manji pritisak na urbanističke i građevinske odjele, da ne spominjem manje zagađenje čovjekove okoline", komentira Lindov europske primjere.

Međutim, smatra da je ovaj sistem neprovediv u našim uslovima.

"Mi smo zemlja u tranziciji i ove probleme trebali bi rješavati na drugi način, nikako gratis uslugama. Nije dobro građane navikavati na nešto besplatno, ali ni kompaniju koja se bavi javnim gradskim prijevozom", pojašnjava Lindov.

Profesor na sarajevskom Fakultetu za saobraćaj i komunikacije predlaže drukčiji vid subvencija.

"Cijenu karte treba formirati u realnim okvirima, a onda kroz izdvajanja iz budžeta stimulirati korištenje 'čistog gradskog prijevoza' – električnih tramvaja i trolejbusa, autobusa na plin... Da građane dovedemo u situaciju da cijena tramvajske karte bude pola marke, a parkinga, odnosno autobusa s klasičnim motorom koji vozi prema centru 10-15 maraka", kaže Lindov.

Nažalost, glavni grad BiH daleko je i od stimuliranja "čistog" prijevoza, a kamoli razmišljanja o besplatnom gradskom saobraćaju.