Otvori zadnja, ima izać': Kako je tonuo GRAS

Kako je došlo do ovoga, kako je GRAS propadao?

Prvi gubitak u poslovanju GRAS-a nastao je 2000. godine u iznosu od 2,87 miliona KM i tokom narednih godina progresivno se akumulirao.

Samo u 2015. godini ostvaren je gubitak od nevjerovatnih 33 miliona KM.

GRAS je s 19,2 miliona KM neuplaćenog PDV-a najveći pojedinačni dužnik po osnovu neuplaćenih poreza. Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine je stoga pokušala prodati neke od GRAS-ovih tramvaja kako bi se time pokrio barem dio nagomilanih dugova.

Prodaja je, ipak, propala jer neispravne tramvaje niko nije želio kupiti.

No, počnimo redom. Daleke 1999. godine GRAS je posljednji put iskazao dobit u iznosu od oko 200.000 KM. Već iduće godine počinje sunovrat i prvi gubitak poduzeća u iznosu od 2,67 miliona KM. U to vrijeme direktor je bio Ibrahim Jusufranić kojem se trenutno sudi zbog optužbi za finansijske malverzacije.

Jusufranić je nakon odlaska iz GRAS-a osnovao Internacionalni Univerzitet Travnik.

Iza sebe je ostavio akumulirani gubitak od 2000. do 2006. godine od 26,5 miliona KM. Iz današnje perspektive, to izgleda malo, s obzirom na to da je 2015. godinu GRAS završio s gubitkom od 33,52 miliona KM. Akumulirani gubitak, zaključno s 2015. godinom, a prema izvještajima podnesenim Skupštini Kantona Sarajevo, iznosi 240 miliona KM.

U posljednjem izvještaju, zaključno s 31. decembrom 2015. godine, stoji podatak da ukupni gubitak u poslovanju GRAS-a iznosi čak 267 miliona KM, dok je Elmedin Konaković nedavno izašao u javnost s podatkom od 350 miliona KM gubitaka.

Milion po milion

Po godinama, gubici su se akumulirali ovako:

• 2000. godine - 2,88 miliona KM
• 2001. godine - 2,59 miliona KM
• 2002. godine - 3,99 miliona KM
• 2003. godine - 6,37 miliona KM
• 2004. godine - 7,74 miliona KM
• 2005. godine - 7,16 miliona KM
• 2006. godine - 4,84 miliona KM
• 2007. godine - 6,97 miliona KM
• 2008. godine - 16,86 miliona KM
• 2009. godine - 22,1 miliona KM
• 2010. godine - 21,73 miliona KM
• 2011. godine - 19,65 miliona KM
• 2012. godine - 25,1 miliona KM
• 2013. godine - 24,39 miliona KM
• 2014. godine - 34,47 miliona KM
• 2015. godine - 33,52 miliona KM

Vizuelni prikaz

Već u izvještaju podnesenom 2011. godine vidljive su brojne nepravilnosti. Na primjer, totalna disproporcija između vrijednosti ulaganja u godinama kada su vozne jedinice bile mlađe i onih godina kada je za očekivati da zbog starosti voznog parka troškovi održavanja budu veći.

Posebnu cjelinu čini stanje voznog parka i samoodrživost koja je dovedena u pitanje dugogodišnjim svjesnim urušavanjem i nekontroliranom i kriminalnom nabavkom rezervnih dijelova i pogonskog goriva.

U izvještaju se navodi da za neke od dobavljača postoje i pisani i usmeni dokazi da nikad nisu isporučili traženu robu ili su isporučili istu robu po nekoliko puta.

U ostale probleme ubrajaju se subvencije kojima je vlast kupovala socijalni mir, ali istovremeno nije adekvatno kompenzirala troškove GRAS-u, stalan pad prodaje karata, porast cijena energenata te starenje voznog parka.

Radnička primanja

Od 2005. do 2011. godine, bruto plaće radnika povećane su za nevjerovatnih 73 posto, uprkos stalnom padu prihoda i gomilanju gubitaka.

Radnici GRAS-a, nezadovoljni svojim primanjima, organizirali su štrajk 2006. godine, nakon čega su izvršene korekcije njihovih plaća.

Prosječna neto plaća po radniku iznosila je u 2000. godini 468 KM, u 2005. godini iznosila 552 KM, a u 2010. godini 957 KM.

Radnici GRAS-a jedno su vrijeme primali topli obrok u vrijednosti od 12 KM. Ovo je kasnije smanjeno na osam KM, a i plaće su kasnije smanjene za deset posto zbog teških finansijskih problema.

GRAS je najveći broj radnika zapošljavao 2005. godine, njih 2.025.

Taj broj se nije bitnije mijenjao sve do 2011. godine kada počinje tendencija pada broja radnika, a zaključno s 2015. godinom, u GRAS-u je za život zarađivalo 1.547 osoba.

Vozači u tom broju učestvuju s nešto manje od 500.

Istovremeno, izdaci za radnike su stalno rasli te su od 2000. do 2009. godine, kada je zabilježen vrhunac, porasli s 22 miliona (2000) na 44 miliona KM (2009).

Treba reći da radnici GRAS-a zaista imaju niža prosječna primanja od radnika pojedinih sarajevskih javnih komunalnih poduzeća. Poređenja radi, 2012. godine prosječna neto plaća u GRAS-u iznosila je 967 KM. U isto vrijeme, radnici ViK-a primali su prosječno 1.009 KM, u Toplanama je plaća iznosila 1.262 KM, u Pokopu 1.356 KM, Tržnice i pijace prosječno su radnicima isplaćivale 1.368 KM, a rekorder po plaćama bio je Sarajevogas s prosječnom plaćom od 1.403 KM.

Najniže plaće bile su u JKP Trnovo - 726 KM te u firmi KJKP Rad - 860 KM.

Pad prihoda, rast troškova

Od 2000. godine zabilježen je vrtoglav rast rashoda, dok su primanja u konstantnom padu.

Pogledajmo ponovo 2000. kao baznu godinu. Te godine ostvaren je ukupan prihod od 50,67 miliona KM. Rashodi su te godine iznosili 53,56 miliona KM te je napravljen prvi gubitak u GRAS-u od, možemo slobodno reći mizernih, u poređenju s kasnijim gubicima, 2,88 miliona KM.

Do 2007. godine prihodi su još koliko-toliko rasli. Vrhunac je ostvaren 2006. godine kada je prihodovano 55 miliona KM. Do 2010. godine prihodi su se držali na oko 50 miliona KM, a onda slijedi vrtoglav pad. Već 2012. godine GRAS je zaradio samo 42 miliona KM, dok je na kraju 2015. godine ukupan prihod iznosio svega 37 miliona KM.

Najniži rashodi zabilježeni su 2001. godine kada su iznosili 52 miliona KM, dok su najveći rashodi zabilježeni 2014. godine, nevjerovatnih 72 miliona KM.

U prihode se ubrajaju subvencije, kao i direktna podrška poslovanju od Kantona Sarajevo. Kanton je povremeno izdvajao i sredstva za pokriće gubitaka koja su, iako znatna, predstavljala tek kap u moru GRAS-ovih gubitaka.

Subvencije predstavljaju bolnu tačku za GRAS još od njihovog uvođenja. Subvencijama je pokriven jako veliki broj kategorija i građana, čime su vlasti Kantona Sarajevo kupovali socijalni mir, a time i glasače. U ukupnom prihodu od prijevoza putnika subvencije učestvuju s oko 30 posto i taj broj je više-manje konstantan u posljednjih 15 godina.

Vlada KS-a preuzete obaveze po pitanju subvencija samo djelomično ispunjava prema GRAS-u s obzirom na to da vrši doplatu preuzetih obaveza samo do cijene mjesečnih karata za povlaštene korisnike sa subvencijom. Drugim riječima, subvencioniranje penzionera vrši se samo do 14 KM mjesečno, dok ostatak od 39 KM do utvrđene mjesečne cijene građanske karte od 53 KM ide direktno na trošak GRAS-a. 

S obzirom na to da u Kantonu Sarajevo živi oko 87.000 penzionera, jasno je da ta kategorija GRAS-u stvara najveće gubitke po subvencioniranim kartama. 

Problem koji postaje samo veći su kamate koje rastu i gomilaju se iz godine u godinu zbog neplaćenih poreza, dugovanja, sudskih postupaka i slično. Primjera radi, 2014. godine u ukupne rashode od 72 miliona KM na kamate je otišlo čak 12,6 miliona KM.

U 2015. godini situacija je bila još gora, kamate su iznosile 15 miliona KM od ukupno 70 miliona KM rashoda, odnosno na kamate se odnosilo čak 20 posto ukupnih rashoda. Za očekivati je da će situacija nastaviti da se pogoršava s gomilanjem obaveza.

Starost i broj vozila

Čeznutljivo se, iz današnje perspektive, prisjećamo te 2000. godine kada je u pitanju prosječna starost vozila. GRAS je tokom rata pretrpio velike gubitke, a do 2000. godine oni su se nadomještavali uglavnom donacijama.

Tako je 2000. godine prosječna starost tramvaja bila 25 godina, trolejbusa 12 godina, autobusa deset godina, dok su minibusi u prosjeku bili stari 3,3 godine.

Usporedimo to s 2015. godinom. Zbog nemogućnosti nabavljanja novih vozila, stalnog krpljenja starih i dotrajalih vozila te malverzacija s nabavkom rezervnih dijelova, prosječna starost tramvaja te godine bila je skoro 33 godine, trolejbusa 26 godina, autobusa skoro 16 godina, a minibusi su bili stari 12 godina.

Znači, prosječan tramvaj u kojem se danas voze putnici GRAS-a napravljen je pradavne 1982. godine. To je ista godina u kojoj je predstavljena dijetalna Cola, Atari 5200 ili prva Opel Corsa. Olimpijada je još bila udaljena dvije godine.

Posebna priča je prosječan broj vozila u radu, gdje je zabilježen još drastičniji pad. S prosječnog broja tramvaja u radu od 44, koji je zabilježen 2000. godine, u 2015. godini šinama su se kretala 35 tramvaja. Broj trolejbusa i autobusa u radu praktično je prepolovljen, s 31 na 20 (trolejbusi) i s 102 na 51 (autobusi). Danas prosječno radi tek 21 minibus, dok ih je 2000. godine bilo 36.

Održavanje se, u posljednjim godinama, praktično svelo na hitne servise i otklanjanje kvarova na vozilima, često uklanjanjem neophodnih dijelova s drugih vozila.

Kamo dalje, rođače

U pregledu situacije u GRAS-u predstavljenom na 42. sjednici Skupštine Kantona Sarajevo održanoj 22. novembra 2011. godine precizno su identificirani mnogobrojni problemi u radu GRAS-a te dijagnosticirana većina njihovih uzroka.

"Pitanje je koliko su kratkotrajni lični interesi zaposlenika postavljeni iznad općeg interesa dugoročnijeg stvaranja uvjeta za kvalitetan i redovan prijevoz, udobnim i čistim vozilima javnog prijevoza za sve putnike, sigurno kretanje pješaka i zdraviju životnu sredinu", stoji u tom izvještaju.

U periodu 2000. - 2005. godine za rezervne dijelove utrošeno je 62,7 miliona KM, a što je dovoljno za nabavku 320 autobusa. Dakle, ništa nije trebalo popravljati već samo kupovati i servisirati.

Taj period, piše u izvještaju, odlikuju "loši odnosi u firmi, intenzivno zapošljavanje, zaduživanje, veoma mala ulaganja u obnovu, 'trošenje donacija', trošenje sredstava za amortizaciju u pokrivanje gubitka, loša naplata i nedovoljan prihod, loše vođenje firme, ali i krajnje nezainteresiran odnos Vlada za stvarni problem".

Više puta je pokušano da se firma konsolidira, a direktori su se u pojedinim trenucima smjenjivali "kao na traci", ali teškoće se nisu uspjele prevazići.

"Porast plaća prouzrokuje jos veće gubitke, nema značajnije obnove voznog parka i infrastrukture, opada kvalitet prijevoza i povjerenje građana, prihodi krajnje nedovoljni, gubici enormno rastu, stanje u firmi se pogoršava, a Kanton intervenira kad mora, po principu gašenja požara", navodi se.

Od tada pa do danas, GRAS je nastavio kliziti u bezdan.

Omer Hadžiomerović, koji je kratko bio direktor GRAS-a 2013. godine, svojevremeno je izjavio da "GRAS-u ne bi pomoglo ni da mu neko da 100 miliona KM". Akumulirani gubitak tada je još iznosio tek nekih 140 miliona KM.

Radnici GRAS-a, zbog svega navedenog, više puta su stupali u štrajk i potpuno obustavili javni gradski saobraćaj u Sarajevu. Najdramatičnije je bilo 2013. godine kada su radnici štrajkali zbog imenovanja bivšeg direktora Hasana Bašića, na mjesto v. d. direktora GRAS-a umjesto Adisa Šehića.

Bašić je nakon pet dana sam podnio ostavku na tu poziciju, a radnici su isticali da ni po koju cijenu neće dopustiti da Bašić, koji je funkciju direktora obavljao od 2008. do 2011. godine, ponovo zasjedne na čelo tog preduzeća.

Dodatni problem za GRAS predstavljaju tužbe radnika koji, prema sudskim presudama, od firme potražuju čak 60 miliona KM zbog neplaćenih doprinosa. Radnici ističu da od tužbi neće odustati i po cijenu gašenja GRAS-a.

S druge strane, sami radnici nedavno su se odrekli toplih obroka i za taj novac je firma nabavila osam plinskih autobusa.

Nedavnom odlukom Vlade Kantona Sarajevo  Haris Gušić imenovan je na mjesto privremenog upravnika KJKP GRAS Sarajevo, te će u narednom periodu on biti zadužen za uvođenje privremenih mjera za sanaciju stanja u poduzeću.

"Pokušat ćemo radikalnim potezima dovesti taj mjesečni gubitak na nulu, pa se možda onda opredijeliti za neko kreditno zaduženje. Ako do kraja godine to ne uspijemo, izvjesno je govoriti o stečaju", rekao je premijer Kantona Elmedin Konaković.

Konaković je najavio i mogućnost da Vlada i Skupština KS-a formiraju novo poduzeće, otvore fond i kupe potreban broj tramvaja, trolejbusa i autobusa. Tako bi ta nova firma preuzela javni gradski saobraćaj u Kantonu Sarajevo.

Stečaj, sanacija dugova ili neko treće rješenje - ostaje da se vidi.