Dugogodišnji radnici GRAS-a poručuju: Tramvajski saobraćaj jedno je od najvećih bogatstava Sarajeva

Dok novi tramvaji klize obnovljenom prugom, a Sarajevo nezaustavljivo širi kilometre nove šinske infrastrukture, oni koji najbolje razumiju ovaj sistem, ljudi koji ga u životu održavaju decenijama, imaju jasnu poruku za građane: "Tramvajski saobraćaj jedno je od najvećih bogatstava koje ovaj grad ima."

Tri radnika, tri priče i skoro cijelo stoljeće iskustva govore o vrijednosti koja nadilazi puko prevozno sredstvo. Tramvaj, koji Sarajevom, s izuzetkom sitnih prestanaka uzrokovanih višom silom, neprestano saobraća već 140 godina, predstavlja istinski ritam grada. Dio identiteta i simbol koji spaja generacije od Ilidže do Baščaršije.

Almedin Papučić je u GRAS ušao mnogo prije nego što je postao radnik, a zaposlio se sada već davne 1986.

"Obzirom da mi je otac radio u GRAS-u, sa pet godina sam prvi put ulazio u pogon održavanje tramvaja. I tad sam kao dijete bio zapanjen tramvajem. Iz tog razloga se osjećam kao dijete GRAS-a, čitav moj život je vezan za tramvaj", priča nam Almedin.

Kada se zaposlio, bio je ponosan što je dio važne priče prevoza građana u Sarajevu. Čitav radni vijek proveo je u tehničkoj službi.

"Tehnička služba je dio logistike održavanja tramvajskih vozila, a bez održavanja tramvaja nema ni prevoza. Građani taj dio ne vide, a dio je većeg procesa koji ima za cilj ispravno vozilo. Konkretno, moj posao je bio praćenje stanja rezervnih dijelova u skladištu i njihova nabavka preko komercijalne službe. Kod nabavke rezervnih dijelova koji su netipični i nestandardni jer su to dijelovi za tramvaje, potrebno je i dosta tehničke dokumentacije koju izrađujemo u tehničkoj službi.

Građane naravno najviše interesuje kvalitet prevoza. Prije svega tačnost reda vožnje, kvalitet i urednost vozila te ljubaznost osoblja. Normalno je da oni ne vide sav proces potreban da bi jedno vozilo bilo ispravno za vožnju i da ne znaju koliko je radnika potrebno u tom procesu. Koliko radnika u procesu redovnog održavanja, procesu opravke kvarova, procesu čišćenja vozila. Gradski prevoz je komplikovana djelatnost i spada u neodvojiv dio procesa funkcionisanja jednog modernog grada paralelno sa ostalim komunalnim djelatnostima."

I Mehtiba Dževlan čitav svoj radni vijek provela je u GRAS-u. Vozila je tramvaj čak i u ratu. Prvi radni dan bio joj je 1987. godine, a devetog januara 1996. doživjela je i to da njen tramvaj bude granatiran.

"Posao vozača tramvaja je odgovoran posao jer vozač, na prvom mjestu, treba bezbjedno prevesti putnike do svojih odredišta, ali i učiniti druge učesnike u saobraćaju sigurnim. Putnici treba malo više da vode računa o svim javnom saobraćaju, da čuvaju vozila kao svoju imovinu i da imaju malo više poštovanja prema vozačima", primjećuje Mehtiba.

Ona je danas raspoređivačica tramvaja. Kaže da je situacija neuporediva u odnosu na raniji period.
– Javni prevoz u Sarajevu se mijenja nabolje, od nove pruge, novih vozila, savremene tehnologije, novih izdavanja elektronskih karata itd. Prije je bilo loše i nama, a mogu misliti putnicima. Stara vozila, još starija pruga – sve se treslo. Sada je lijepo voziti se u novim tramvajima. Naravno, uvijek može bolje, ali zato moramo svi kolektivno dati svoj doprinos, razmišljati da nam to treba i sutra i prekosutra i narednih godina. Da ne uništavamo imovinu koju imamo, nego da gledamo kako da doprinesemo koliko ko može, pa da svi ljudi budu sretni. Tramvajski saobraćaj jedno je od najvećih bogatstava Sarajeva"

Nakon demobilizacije u Armiji RBiH Haris Hadžić zaposlio se u GRAS. Kada je došao prvi dan, prema vlastitom priznanju, bio je pomalo izgubljen.

"Velika firma, mnogo radnika. Postavio sam sam sebi pitanje ko će sve ove ljude upamtiti i upoznati. U to vrijeme GRAS je u pogonu imao blizu 2.000 ljudi."

On je po zanimanju autoelektričar.

"Kad me pitate ko ima direktne koristi od mog rada, to su prevenstveno vozači, potom putnici koji koriste javni saobraćaj, a onda naravno firma. Građani ne znaju mnogo šta se sve uradi i pripremi da bi samo jedno vozilo bilo spremno za saobraćaj i sigurno za putnike. Svi radnici ulažu zaista mnogo truda, želje, volje, posebno kada se desi da je vozilo u kvaru, kako bi se što prije opet pustilo u saobraćaj.

Kao svaki radnik koji živi za svoju firmu i želi da ona svakim danom bude jača, Haris razmišlja u tom pravcu:

"Moja želja kao radnika je da firma svaki dan bude jača, da saobraćaj postane prohodniji i da su građani zadovoljni uslugom. Kao što sada obilježavamo 140 godina javnog gradskog saobraćaja, želim da bude obilježeno i 280 godina."

Pruga za Hrasnicu, Dobrinju i aerodrom rasteretit će saobraćaj

GRAS je poslije rata najvećim dijelom živio od donacija, ponajviše iz Japana. Tada je GRAS bio jedini prevoznik u Kantonu. Godine su prolazile i političari se mijenjali, a sve se to odražavalo na firmu. Sada konačno, smatra Haris, GRAS krči put ka jakoj i stabilnoj firmi.

“Javni prevoz danas u kantonu je dobar, ali kako kažu uvijek može bolje. Mislim da bi građani trebali mnogo više da koriste javni prevoz, prvenstveno zbog ogromnih gužvi koje su postale naša svakodnevnica. Ono što me kao radnika, ali i građanina raduje je što osim obnovljene pruge dobijamo i novu prugu za Hrasnicu, a u planu je i da se gradi puga za Dobrinju i Aerodrom. Mislim da će to mnogo rasteriti gradski saobraćaj. Hvala Bogu kupuju se i novi autobusi, kombibusi, jačaju se linije”, riječi su Hadžića.

Građani se bolje odnose prema novim tramvajima

S obzirom da je u GRAS-u od 1986 godine, Almedin Papučić je preživio svašta. Svjedok je raznih turbulencija koje su se dešavale prije, u toku i nakon rata.

"Zahvaljujući sadašnjem direktoru Senadu Mujagiću, imamo izuzetnu komunikaciju sa Ministarstvom saobraćaja i konkretno ministrom Adnanom Štetom, koji je za GRAS učinio što svi ministri skupa prije nisu htjeli ili nisu znali. Ponosan sam što sam dio ekipe sa ministrom Štetom, Emirom Hotom, Muamerom Kukanom, Senadom i Esadom Mujagićem, Mensadom Bašićem i Salkom Šehovićem koja je konkretno učestvovala u nabavci novih tramvaja od početka do kraja. Vidljivo je i da su građani zadovoljni i da se definitinvno bolje odnose prema novim vozilima. Svima nam je stalo da Sarajevo ima dobra vozila, jer ipak je Sarajevo među prvim gradovima u Europi sa tramvajem, koji je stvarno tad bio revolucija u prevozu putnika u gradu.”

Zašto je tramvaj nezamjenjiv za Sarajevo?

S obzirom na konfiguraciju grada, radnici GRAS-a komplementarni su u mišljenju da nije samo jedan razlog zašto je tramvajski saobraćaj najbolji vid saobraćaja u Sarajevu.

Kao prvo, rasterećuje grad jer smanjuje gužve i povećava sigurnost. Dalje, ekološki je najčistiji vid prevoza s nultim emisijama na ulicama. Najpouzdaniji je s obzirom da ima svoj ritam, svoju signalizaciju i minimalna odstupanja. U vremenu stalnog rasta cijena finansijski je najisplativiji i najefikasniji na velikom broju putnika s kapacitetom koji automobil nikad ne može zamijeniti.