Dan sjećanja na strašan zločin: Izgubljeni životi ne smiju biti zaboravljeni

Članovi porodica stradalih s predstavnicima Kantona Sarajevo, Gradske uprave, Općina Centar i Stari Grad, Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995, Udruženja policije 1991-1995, te Udruženja Anti-Dejton položili su cvijeće ispred spomen-ploče i učenjem Fatihe i minutom šutnje odali dužnu počast žrtvama masakra.

U ime Općine Centar cvijeće je položio Osmo Babić, kazavši da oni koji su izgubili živote nikada ne smiju biti zaboravljeni.

"Ovo je dan sjećanja na strašan zločin koji se dogodio u centru grada i ovo je samo jedan od stotinu organiziranih napada na nevine građane Sarajeva. Opet je govorilo oružje protiv ljudskog srca. Mi koji smo svjedoci svakodnevnih događaja u periodu opsade Sarajeva i vremena agresije na Bosnu i Hercegovinu razumijemo osjećanja, bol i tugu svih porodica nastradalih građana", istaknuo je Babić.

Na raskrsnici ulica Gimnazijska i Obala Kulina bana tog kobnog 14. decembra 1993. godine od ispaljene granate s agresorskih položaja živote su izgubili: Vildana Avdić, Diana Čomor, Rusmir Čopelj, Azra Hanić, Lejla i Razija Jahić, Amir Krivić i Dino Šipilović, dok je desetero naših sugrađana teže i lakše povrijeđeno.

Almasa Zubović iz Ministarstva za prostorno uređenje, građenje i zaštitu okoliša Kantona Sarajevo kazala je da su u opkoljenom Sarajevu naši sugrađani ginuli u redovima za vodu kod Pivare i Daira, u Ferhadiji čekajući u redu za hljeb, na pijaci Markale, za vrijeme dženaza u Budakovićima i Boljakovom Potoku, djeca su ubijana tokom sankanja na Alipašinom Polju i na Bistriku.

"Nazivajmo stvari pravim imenima. Nisu oni poginuli, oni su ubijeni. Danas smo se okupili na ovom mjestu kako bismo naše ubijene sugrađane sačuvali od zaborava, jer je zaborav grijeh i saučešće u zločinu", naglasila je Zubović.