Jose Manuel Barroso: Proširenje treba nastaviti

Odlazeći predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso poručio je u oproštajnom govoru da je politika proširenja jedan od stubova EU i da za tekuće probleme ne treba kriviti nove članice.

Proširenje je jedna od najuspješnijih politika EU, rekao je Barroso novinarima u Bruxellesu pred odlazak s funkcije, koju će od 1. novembra preuzeti Jean-Claude Juncker.

On je podsjetio da je tokom njegova dva mandata na čelu Komisije EU narasla najprije na 25, a zatim na 27 članica, a da ih nakon prijema Hrvatske ove godine ima 28.

Da nije bilo proširenja, danas vjerovatno ne bismo pričali o krizi u Ukrajini, nego o Bugarskoj ili o baltičkim zemljama, poručio je odlazeći predsjednik.

On je istaknuo da za krizu eura i druge probleme EU nisu krive nove članice i kao primjer uspjeha naveo Poljsku, čiji će doskorašnji premijer Donald Tusk od 1. decembra postati predsjednik Evropskog vijeća.

Bilo je ljudi koji su govorili da je s 25 članica odlučivanje nemoguće, a mi smo dokazali da je moguće i s 28, rekao je Barroso i ukazao da je EU brže sastavila novu Komisiju nego što je Belgija formirala vladu.

Barroso je odbacio kritike da je EU zbog komplicirane procedure odlučivanja neefikasnija od Rusije, u kojoj sve važne odluke donosi predsjednik Vladimir Putin.

"Sistem nije koherentniji ako njime upravlja jedan čovjek", rekao je on i podsjetio da je Putin u više navrata naglo mijenjao politiku.

"Pronašao sam jedan Putinov citat od prije nekoliko godina, kada je rekao da nema ništa protiv da Ukrajina uđe u EU, a danas se protivi čak i sporazumu o trgovini koji imamo s Ukrajinom", ukazao je Barroso.

On je na pitanje da li će nastaviti da se bavi politikom i hoće li se kandidirati za Generalnog sekretara UN-a odgovorio da zasad o tome ne razmišlja.

"Poslije 30 godina neprekidnog političkog rada na nacionalnoj i međunarodnoj sceni, valjda imam pravo na pauzu", rekao je on.

Odlazeći predsjednik oprostio se od novinara recitirajući na portugalskom pjesmu Novi početak Migela Torge, u kojoj se kaže da u budućnost treba koračati slobodno i nikada se ne treba zasititi nade.