Industrija kockanja podiže ulog na Balkanu

Usprkos snažnom rastu industrije kockanja i klađenja, vlasti u zemljama Balkana su spore u nametanju regulative kako bi ovaj sektor učinili ekonomski opravdanim i oslobodili ga organiziranog kriminala, kaže se u članku koji objavljuje Forbes.com, na osnovu analiza konsultantske firme Oxford Analytica.

Industrija kockanja koja ubrzano narasta u jugoistočnoj Europi mogla bi privući turiste iz susjednih zemalja, stvoriti nova radna mjesta, a predstavlja ogroman potencijalan izvor prihoda od poreza.

Ipak, na širokom planu je ovaj sektor obilježen utajama poreza, pranjem novca i organiziranim kriminalom.

U članku se navodi kako su kasina kao visoko-sofisticirani objekti za kockanje, prilično jasno uređeni postojećim zakonima u BiH i Srbiji, što je i razlog relativno malog broja istih. Trenutno u BiH postoji jedan zvaničan kasino, te jedan u Srbiji, dok ih u Rumuniji, npr. postoji 24 – iako u ovoj zemlji kasina uopće nisu regulirana zakonom.

Drugačija je situacija sa malim kockarnicama i kladionicama – radi se o objektima u kojima se nalaze automati za igranje, ili se igra bingo, loto, tombola. U BiH ima preko 2000 ovakvih prostora u odnosu na 3,9 miliona stanovnika, dok u Rumuniji psotoji oko 25.000 igraonica raspoređenih na 22,3 miliona stanovnika. U ovakve igraonice zalazi mahom lokalno stanovništvo.

Autori navode da se u nedavnom izvještaju o korupciji i organiziranom kriminalu koji je izdarila grupa istraživačkih novinara, procjenjuje kako se u industriju kockanja u jugoistočnoj Evropi godišnje uloži oko 1,5 milijarde eura. Stoga bi ova grana mogla značajno doprinijeti razvoju ekonomije, prvenstveno kroz prihode od poreza i otvaranje novih radnih mjesta.

Kada je riječ o prihodima od poreza, stanje je ovakvo: Makedonija bilježi prihod od 2 miliona dolara godišnje od poreza na kockanje; Srbija je zaradila 12 miliona eura samo u prvom tromjesečju 2009, dok je Bugarske u protekloj godina zaradila 57 miliona eura.

Međutim, pretpostavlja se da je u svim zemljama prisutna i rasprostranjena praksa utaje poreza. U mnogim kockarnicama i igraonicama pronađena su dva paralelna računa, jedan koji bilježi gubitke i podnosi se vlastima, i drugi autentični zapis koji otkriva ogromne profite.

Industrija kockanja je potencijal za otvaranje novih radnih mjesta, pa je tako u Makedoniji u ovom sektoru zaposleno 1.600 ljudi čija je prosječna plaća oko 650 dolara, što je dvostruko više od nacionalnog prosjeka. Procjenjuje se da je u Bugarskoj uz ovu oblast vezano na direktan ili indirektan način 80.000 radnih mjesta, a plača je za 50% veća od nacionalnog prosjeka.

No ono što predstavlja realnu opsanost za razvoj ove grane jesu kriminalne veze. Poznato je da kockarnice i kladionice često služe kao objekti za pranje novca kriminalnih skupina, od kojih su mnoge na Balkanu aktivne i na polju krijumčarenja droge ili ljudi.

Kockanje je takođe povezano i s nasiljem, a kockarnice su primamljiva meta krupnim kriminalcima. Česte su međusobne razmirice između vlasnika igraonica, koji su nerijetko i sami pripadnici kriminalnog miljea.

U članku se navodi kako je nekoliko takvih kriminalaca ubijeno u posljednjih nekoliko godina. Ova industrija potiče kriminal i na nižoj razini, kao što su krađe koje počinjavaju ovisnici o kockanju ili veliki gubitnici.

Nametanje zakonske regulative u industriji kockanja je teško – ne samo zbog visokog stepena korumpiranosti onih koji bi trebali donositi zakone - kaže se u članku. Međutim, navode se primjeri triju zemalja koje su napravile značajan napredak u reguliranju ovog sektora, među kojima je i BiH.

Analitičari smatraju da je uvođenje jedinstvene stope poreza od 10% u našoj temlji značajan korak. Navodi se i primjer Srbije koja je 2004 donijela zakon o lutriji i igrama na sreću, kao i Bugarske koja je u sklopu Ministarstva finansija oformila državnu komisiju za kockanje.

forbes.com/radiosarajevo.ba