Životni put Vojislava Šešelja: Komunist, četnik, haški optuženik

Čelnik Srpske radikalne stranke (SRS), Vojislav Šešelj, predao se 2003. godine Međunarodnom sudu za ratne zločine u Den Haagu, od kada je bez stanke vrijeme provodio u Scheveningenu. I provodit će još nekoliko dana.

Na početak svog suđenja Šešelj je čekao četiri i pol godine (2007.), koje je potom trajalo 175 dana, sve do 2012. godine. 

Šešelju se sudi za progone po političkoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, deportacije, ubistva, mučenja, razaranja, pljačke i u Hrvatskoj i u BiH i u samoj Srbiji. Presuda, ni nakon završnih riječi 2012. godine još nije donesena.

Haški sud jučer je odobrio privremeno puštanje na slobodu Vojislava Šešelja radi liječenja.

VOJISLAV ŠEŠELJ

1954: Rođen u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, u tadašnjoj Jugoslaviji

1971: Postaje član Saveza komunista

1984: Osuđen na dvije godine zatvora zbog “kontrarevolucionarnog ugrožavanja društvenog uređenja”

1986: Napušta Sarajevo i seli se u Beograd

1990: Osniva Srpski četnički pokret, koji je ubrzo poslije toga zabranjen

1991: Osniva Srpsku radikalnu stranku

1991: Izabran za poslanika u Skupštini Srbije

1991: Stječe reputaciju beskrupuloznog ratnog vođe u sukobima u Hrvatskoj i Bosni

1992: Šešeljevi sljedbenici čine ratne zločine u Zvorniku i Bosanskom Šamcu

1993: Razilazi se s Miloševićem i pokreće raspuštanje Skupštine

1996: Šešelj postaje predsjednik beogradske općine Zemun

1998: Ponovo ulazi u Miloševićevu vladu da bi postao potpredsjednik Vlade Srbije

1999: Šešelj i članovi njegove stranke izlaze iz Miloševićeve vlade

2002: Kandidira se na izborima za predsjednika Srbije i osvaja 36,3 posto glasova

2003: Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju podiže protiv njega optužnicu; dobrovoljno se predaje sudu

2007: Suđenje počinje poslije neuspjelih pokušaja i štrajka glađu optuženika

2009: Osuđen za nepoštovanje suda

2012: Traži od Haškog suda odštetu od dva miliona eura za kršenje njegovih ljudskih prava

2014: Haški sud odobrava privremeno oslobađanje radi liječenja u Srbiji

TAKO JE GOVORIO ŠEŠELJ

“Pokušat ćemo mirnim putem. A ne bude li išlo mirnim - onda ćemo nemirnim. Nikad nećemo odustati od zapadnih granica Srbije: Karlovac - Ogulin - Karlobag - Virovitica. I nikad nećemo prihvatiti hrvatsku okupaciju Republike Srpske Krajine. Dok je okupirana, mi srpski radikali nećemo priznati Hrvatsku!”

"Svake noći sanjam kako na Dedinju strijeljaju Slobu Miloševića i njegovu ženu Miru, poput rumunjskoga bračnog para Ceausescu. Dakle, snovi su ljepši od ljepšega! A sanjao sam i kako se kamionima prevoze desetine hiljada tomova knjiga Mire Marković na gradsko smetljište.”

“Pedeseti rođendan ću proslaviti kao predsjednik Srbije!”

”Milošević me zamolio da mi, radikali, intenzivnije organiziramo slanje dobrovoljaca preko Drine, obećavajući pomoć u oružju, uniformama i prijevozu. Sva vojna i policijska skladišta stajala su nam na raspolaganju, a naši su se dobrovoljci redovno uključivali u jedinice JNA, srpskih vojski ili policijske odrede. A kad bi neki od naših dobrovoljaca poginuo, bile su mu ukazivane vojne počasti!”