'Zar smo ginuli za državu koja pomiluje ubice?'

Četvrtog maja 1992. godine počela je opsada Goražda koja je ovaj grad ostavila sa velikim brojem ljudskih žrtava i ogromnim razaranjem. Povodom Dana otpora agresiji Neformalna grupa građana "Sinovi Drine - Ponos i pravda" uputila je saopćenje za medije u kojem ističu da traže pravdu i istinu za taj herojski grad.

Saopćenje objavljujemo bez izmjena:

"Prošla je 21 godina od početka jedne od najdužih i najsvirepijih opsada u historiji modernog ratovanja. Tog 4. maja 92. godine na Goražde je sa okolnih brda počeo padati čelik, njegovim ulicama počela je teći krv, a njegovi stanovnici su od običnih, dobrih ljudi počeli stasavati u ratnike, heroje koji su ušli u legendu i u svjetske udžbenike koji govore o otporu agresiji.

21 godinu kasnije počast herojima, ponovo proživljavajući sve ratne godine, odaju oni koji su rame uz rame s njima ratovali, a njihove mladosti, neravnopravne borbe sa do zuba naoružanim korpusima agresorske vojske, njihovog posljednjeg osmijeha ili stiska ruke sa emocijama se sjećaju samo oni koji su ih na front ispraćali. Sve ostalo postao je šablon po kojem, na žalost, funkcionišemo.

Polaganje cvijeća, nekoliko na stotine puta ponovljenih rečenica, obilazak bijelih nišana postali su dio ustaljenog protokola u kojem nema emocija, u kojem nema sadržaja iz kojih djeca koja su rođena poslije mogu naučiti zašto trebaju biti ponosna na ovaj grad i ljude koji su ga branili. U prvim redovima na svečanim akademijama nisu heroji, već funkcioneri, o svojim sjećanjima na agresiju sve manje govore oni koji ih imaju.

O našem odnosu prema odbrambeno – oslobodilačkoj borbi buketi cvijeća i uređenja spomen obilježja uoči važnih datuma ništa ne govore. O našem odnosu prema ratu govore prizori sa Rorova. Imamo li pravo danas spomenuti branitelja, a nijemo gledati kako Spomen park nestaje i kako se komandna kuća komandanta Zaima Imamovića svakodnevno uništava?

O našem odnosu prema nepravednom i nametnutom ratu govori činjenica da se u zatvoru, već mjesecima, nalaze branitelji ovog grada umjesto onih koji su ga razarali i svakodnevno ubijali. Zar smo ginuli za državu koja će pomilovati na desetine osuđenih ubica, a naše očeve, braću, saborce, mjesecima držati u pritvoru, u skladu sa staljinističkom praksom po kojoj istraga može trajati unedogled?!

Jesmo li se borili za državu kojoj su živi branitelji postali teret, pa ih ostavlja na milost i nemilost sistemu koji u kontinuitetu pokušava promijeniti karakter rata u BiH?! Jesmo li se borili za državu u kojoj će predmet revizija i provjera biti samo preživjeli i ranjeni borci, a ne oni koji je razaraju iznutra, politički, ekonomski, boreći se samo za vlastiti status i interese?!

Podsjećamo da smo prije dva mjeseca vlastima predali zahtjeve kojima tražimo pravdu za ovaj grad i ponos za one koji su ga branili. Naša šutnja u međuvremenu dio je naše kulture, dobrog odgoja, namjere da ostavimo dovoljno vremena da pokažu kako njihovi govori i obećanja nisu samo prazna priča. Dva mjeseca su prošla, a nije nam poznato da su bilo šta poduzeli. Naše naredne aktivnosti sada ne zavise od nas.

Umjesto nepravde tražimo pravdu i istinu, umjesto ispraznih govora konkretna djela. Tražimo da živimo u gradu čije ime ćemo s ponosom izgovarati, u ambijentu koji će svima pokazati naš odnos prema njemu, prema samima sebi, prema svima onima koji su tog 4. maja ustali protiv zla.

Dragi branioci Goražda, poštovani sugrađani, čestitamo vam dan otpora agresiji.

'Sinovi Drine – Ponos i Pravda'"