Na današnji dan poginuo je komandant Zaim Imamović, simbol odbrane Goražda i Podrinja

Na današnji dan, 9. oktobra 1995. godine, u 34. godini života, na Rogojskoj gredi, na padinama Treskavice, poginuo je komandant Zaim Imamović, jedan od najpoznatijih komandanata Armije Republike Bosne i Hercegovine i simbol odbrane Goražda i Podrinja.

Poginuo je na prvoj borbenoj liniji, u završnim operacijama Armije RBiH čiji je cilj bio deblokada, odnosno povezivanje Sarajeva i Goražda. Do kraja rata ostala su samo 37 dana, a do uspostave trajnog primirja dva dana.

Zaim Imamović rođen je 22. aprila 1961. godine u selu Poratak kod Ilovače, petnaestak kilometara od Goražda, uz Drinu. Oficirsku karijeru u Jugoslavenskoj narodnoj armiji završio je u činu kapetana prve klase. JNA je napustio 8. aprila 1992. godine i priključio se Teritorijalnoj odbrani Bosne i Hercegovine.

Trending

Bez struje i po sedam sati: Elektroprivreda danas izvodi radove u ovim sarajevskim ulicama

Početak raspada Jugoslavije zatekao ga je u kasarni u Vipavi u Sloveniji. Nakon povlačenja JNA iz Slovenije dolazi u Bihać, a potom, nakon zamjene s kolegom Adilom Bešićem, također kasnije poginulim herojem Petog korpusa Armije RBiH, nakratko boravi u Travniku i Zenici. S prvim pucnjima u Foči kreće prema Hrasnici, a potom s grupom dobrovoljaca i pukovnikom Zaimom Bešovićem, preko Igmana i Grepka, odlazi u rodni kraj.

Jedan je od najzaslužnijih za odbranu Goražda u presudnim borbama 1992. godine. U ljeto te godine, kao komandant Prve drinske udarne brigade, učestvovao je u operacijama "Krug" i "Drina", kojima je oslobođena kompletna teritorija tadašnje općine Goražde, kao i značajni dijelovi područja Foče i Rogatice. Operacija "Krug", izvedena od 15. augusta do 18. septembra 1992. godine, smatra se jednom od najznačajnijih operacija Armije RBiH u prvoj godini rata.

U maju 1992. godine osnovana je Prva drinska udarna brigada, čiji je komandant bio upravo Zaim Imamović. Na toj dužnosti ostao je do 1. aprila 1993. godine. Nakon reorganizacije Armije RBiH i formiranja 14. divizije postaje njen komandant. Na toj dužnosti ostaje do smrti. U borbama je šest puta ranjavan.

"Za njega je rat bio šahovska partija, nadmudrivao se i uglavnom pobjeđivao. Nisam, nažalost, poznavao Nanića, Zajku i ostale komandante, ali za mene je Zaim Imamović naš najveći vojskovođa", rekao je jednom prilikom Nedim Alagić Peda, ratni komandant Rogatičke brigade.

Posebno potresno svjedočenje o posljednjim satima komandanta ostavio je oficir 14. divizije Armije RBiH Aziz Tafro. Sa Zaimom se čuo dan prije njegove pogibije, oko 18 sati. Imamović mu je tada rekao da očekuje nastavak borbi i da će narednog dana biti organizovan let medicinskog helikoptera zbog moguće evakuacije ranjenika. Tafro je 9. oktobra potrčao prema helikopteru koji je sletio na heliodrom u Tarčinu.

"Kopilot je tada naglo iskočio i rekao da ne dira vrata jer se unutra nalazi komandant i da vojska može vidjeti", zapisao je Tafro. Ipak, otvorio je vrata: "Pred očima mi se ukazala vreća za mrtvace... Znao sam da je u njoj šehid, ali do mene nikako nije moglo da dopre da je to Zaim i pitao sam ko je. Nakon toga zgrabio sam kopilota za jaknu, i od boli, gorčine, šta se sve nije sakupilo, poderao sam je. Taj osjećaj dobro znaju svi oni koji su jednom upoznali Zaima, za koga su svi bili uvjereni da ne može poginuti."

Čovjek koji je preživio brojne bitke i šest ranjavanja poginuo je dok je komandovao svojim vojnicima u završnim borbama za povezivanje Sarajeva i Goražda. Početkom 1995. godine, zajedno sa komandantom Hamdijom Buljubašićem, Imamović je izašao iz opkoljenog Goražda na slobodnu teritoriju Bosne i Hercegovine kako bi pomogao da se obruč oko grada probije izvana. Oslobodio je, zajedno sa vojskom, Treskavicu i njene visove, na kojima se povlači prema Foči i Kalinoviku. Pred vojskom Zaima Imamovića agresor je izgubio Pašinu planinu, Vratlo, Krajačiće, Klanac, Hum, Lupoč.

Zaim Imamović poginuo je 9. oktobra 1995. godine na Rogojskoj gredi, na treskavičkom visu Čelina. Imao je 34 godine. Na dan dženaze posthumno je unaprijeđen u čin brigadira, a 1996. godine odlikovan je najvišim ratnim priznanjem Armije RBiH, značkom "Zlatni ljiljan". Bio je jedini major koji je tokom rata obavljao dužnost komandanta divizije. Sahranjen je u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu.

U znak sjećanja na komandanta, kasarna Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u Pazariću nosi njegovo ime. U Goraždu se njegovo ime danas nalazi i na spomen-obilježjima, ulici i memorijalnim sadržajima, a sjećanje na njega svake se godine obilježava u Sarajevu, Goraždu i na mjestu njegove pogibije. Trideset godina nakon njegove pogibije, u Goraždu je prošle godine održana i posebna akademija posvećena njegovom životu, borbi i historijskom naslijeđu. Dokumentarni film Vođa, posvećen Zaimu Imamoviću, i danas se prikazuje u programu RTV BPK.

Zaim Imamović nije dočekao slobodu za koju se borio. Ostalo je sjećanje na komandanta koji je, kako su govorili njegovi saborci, bio uvjeren da se i najteža bitka može dobiti. Ako se dobro isplanira.