"Uhvatili su mi muštuluk": Vučurović se prisjetio smrti narodnog heroja iz Trebinja

Kontroverzni ratni načelnik Trebinja Božidar Vučurević u intervjuu za "Herceg televiziju" podsjetio se smrti narodnog heroja Vlade Šegrta, jednog od najpopularnijih bh. partizanskih i komunističkih lidera.

Šegrt (1907-1991) je obavljao visoke funkcije u Socijalističkoj Republici Bosni Hercegovini: Bio je ministar poljoprivrede u prvoj poslijeratnoj vladi BiH (1945-1948), predsjednik Prezidijuma Narodne skupštine BiH (1948-1953), član Izvršnog vijeća BiH (od 1953) i potpredsjednik Narodne skupštine BiH (od 1953). Biran je za poslanika Savezne i Republičke skupštine Bosne i Hercegovine.

Vlado Šegrt umro je 1. augusta 1991. godine u svom selu Aranđelovo pored Trebinja.
Vučurević je ispričao da se mnogo naljutio kada su ga, jednog jutra, njegovi službenici iz kabineta dočekali razdragani, s osmijehom na licu i riječima "imamo muštuluk, umro je Vlado Šegrt".

"Drsko sam im odgovorio - pa smrt se ne saopštava kroz smijeh. Kakav ste vi narod? Odmah sam naredio sekretarici da mi pozove predsjednika izvršnog odbora Spasoja Albijanića, koji mi je, samo što je ušao, ponovo, 'uhvatio muštuluk'. Njemu sam tada rekao - sad sam planuo, ne može se to smijući saopštavati, nego pod hitno da se nešto kupi za ovu priliku, spremite se ti i vozač i idemo u Aranđelovo da izjavimo saučešće", rekao je Vučurević.

"Došli smo u Aranđelovo. Ispred kuće Šegrta bio je veliki broj stolova, ali malo naroda, nisu smjeli ljudi da dođu. Kazao sam im 'Pomaže Bog', otišao do kovčega, prekrstio se, poklonio pokojniku i izjavio saučešće porodici', prisjetio se nekadašnji trebinjski načelnik koji je u vrijeme opsade Dubrovnika izjavio "ako bude trebalo, napravit ćemo još ljepši i stariji Dubrovnik".

Vučurovića su mnogi smatrali odgovornim za etničko čišćenje Trebinja, a 2011. je uhapšen nakon prijelaza srbijanske granice s BiH na temelju međunarodne potjernice koju je izdala Hrvatska pod sumnjom za ratne zločine. U Haagu se pojavio kao svjedok obrane ratnog zločinca Radovana Karadžića.