Uhapsimo mafiju snagom za čovjeka kojoj vjerujem

Zeleno-plavi Radončićev džennet

„Poništit ćemo ratnu privatizaciju, pohapsiti mafiju, a osloboditi ekonomiju, pravdu i sigurnost građana za svoju djecu i porodicu”, obećao je na predizbornom skupu u Bužimu Fahrudin Radončić, kontroverzni biznismen, vlasnik medijske korporacije koja uključuje dnevnu novinu, nekoliko sedmičnika i TV kanal. Radi se o istom gospodinu, koji je svojim političkim uzorom proglasio „gospodina Berlusconija“, a koji po sistemu „dođeš mi-dođem ti“, svoj poslovni uspjeh ima zahvaliti povoljnim državnim kreditima, odobrenim pod vrlo sumnjivim okolnostima od strane direktora Razvojne banke FBiH.

Zanimljivo je kakve je sintagme odabrao oportunistički etno-klerikalac, trenutno u paktu sa Rijasetom IZ. „Poništenje privatizacije“, „Hapšenje mafije“, „oslobođenje ekonomije“,“sigurnost građana“, „djeca“, „porodica“, sve kao da se ne radi o jednom od najmoćnijih tajkuna u BiH, koji svoj probitak ima zahvaliti upravo mrežom „halki“, koje će navodno ukinuti.

Pod mafijom se redovno podrazumijeva konkurencija. Slogani koje Radončić koristi u kampanji „Uspješan čovjek za uspješnu BiH“ i „Pobijedimo beznađe“, uz sve zelenilo i plavo nebo u pozadini, u psihu birača valjda imaju ugraditi poruku da je Radončićev izbor djelovanje snaga prirode. Zelenilo i plavetnilo, opet, upućuju na djetinjstvo, idilu, džennet/raj, koji dotični obećava stvoriti. Ipak, daleko od toga da je Radončić, kao jedan od najmoćnijih tajkuna-političara u BiH, jedini koji će stvoriti raj obračunom sa „mafijom“, barem onom koja ne radi u njegovom interesu.

Dva HDZ-a i dvije snage

Upravo se „Snaga“ pojavljuje i kao dio sintagmi HDZ-a BiH. HDZ BiH je tako, kao mistična sila iz Lucasovih „Zvjezdanih ratova“ – „snaga kojoj vjerujem“, a Borjana Krišto, kandidatkinja ove stranke za Predsjedništvo BiH, u skladu s tim, „osoba kojoj vjerujem“.

Znakovito je da se iza bluze ove „tradicionalne žene“, kako je sebe predstavila čitaocima Dnevnog lista, diskretno nazire oveći križ. Tako je „snaga kojoj vjerujem“ na neki način i Božja snaga. Ipak, dizajn HDZ-ovih plakata, kao i slogani, ponajviše podsjećaju na reklamne kampanje mostarskog Eroneta.

Podsjetimo se, predsjednik ove stranke Dragan Čović se pred Županijskim sudom u Mostaru tereti da je 1999. kao predsjednik Uprave HPT-a zajedno s još šest osoba dionice Eroneta iz tadašnjeg HPT-a prebacio tvrtkama Croherc, Alpina Commerce i Hercegovina osiguranje. Čović je tim povodom izjavio da mu nova optužnica neće praviti smetnje u političkom životu, baš kao ni prethodne „razmirice“ sa zakonom, u kojima je dokazao jedinu snagu, za koju mu se može vjerovati da je ima – snagu nedodirljivosti. Na kraju krajeva, na web stranici HDZ-a ističu da Borjanu Krišto „svojim potpisom podržavaju i vodeći građevinski poduzetnici“

I HDZ 1990 koristi „Snagu“ u svojim predizbornim sloganima. To je „Snaga zajedništva“ sa HSP-om, naravno na etničkoj osnovi (na koje sa uzdignuta dva prsta pozivaju Zvonko Jurišić i Božo Ljubić), s tim da na plakatima Martina Raguža kao kandidata „druge“ hrvatske snage čitamo: „Ovo je naša zemlja“.

Božo Ljubić na plakatu na kojem se pojavljuje samostalno, poručuje otrcanu frazu u stilu „u boj, u boj za narod svoj“, a koji glasi: „Za svoj narod, za svoju zemlju“. Iako se oba HDZ-a, pa i HSP zalažu za kreiranje „federalne jedinice“ sa hrvatskom većinom, vidno je da propaganda HDZ-a 1990, ipak insistira na „našoj zemlji“, imajući time u vidu glasove Hrvata iz srednje Bosne, koji se ne uklapaju u Čovićevsku viziju trećeg entiteta, koji uključuje nedodirljivost Republike Srpske, odnosno svođenje hrvatske federalne jedinice na zapadnu Hercegovinu i dio Mostara. General Živko Budimir, kandidat HSP-a za premijera HNK, epski se obraća biračima sa: „Neću izdat' ja“.

Ljubav prema brazilskom mesu

Treća hrvatska, „multietnička“ stranka NS Radom za boljitak, biračima se obraća plakatima sa idiličnim scenama sa „radnog mjesta“ iz toplog „doma“, sa „Porodicom/Obitelji“. „Rodna gruda je mjesto gdje pripadamo. Ta zemlja, dakle, ne pripada nama, nego mi pripadamo njoj. Ona je ljubav. Ljubav prema onoj vodi koja teče u rijekama, prema ptici koju vidimo u visinama ispod plavog neba i prema zavičaju gdje smo rođeni.“, poetični su hercegovački „kraljevi mesa“, koji se trenutno sumnjiče za višemilionsku aferu zbog uvoza mesa iz Brazila, koje je lažiranim carinskim deklaracijama dospjelo na tržište BiH, a kako bi u pogonima Lijanovića bilo konzervirano kao izvorni bh proizvod.

„Slušaj srce-spasi zemlju“ poručuju zaštitnici domaće proizvodnje Lijanovići, pozivajući na „plavu revoluciju“, koja će se, valjda, na isti način kao i Fahrudin Radončić „obračunati s mafijom“. Bar nas tako uvjerava narodna majka Josip Pejaković, koji se prikladnu obukao u plavi dres Lijanovića.

Sve SDP-ove države

Kada smo već kod revolucije i multietničkih stranaka, obratimo pažnju na bošnjačku multietničku stranku SDP BiH. Potencijalni glasači se nastoje privući evociranjem nostalgije na narodnooslobodilačku borbu. „Izgradili smo državu jednom, izgradićemo je opet“ trijumfalno se deklamuje u spotu, uz zvuke marša koji je za film Bitka na Neretvi komponovao Bernard Hermann.

Koliko SDP ima veze sa tekovinama NOB-a, valjda najbolje govori skandal pripisivanja Hermannove kompozicije Arminu Šakoviću, koji ju je u skladu sa SDP-ovom kampanjom prozvao „Gledaj me k'o čovjeka“. Nadalje, ako bismo doslovno shvatili dio SDP-ovog slogana „Izgradili smo državu jednom“ (a misli se na 1945.), to bi značilo da ćemo na SDP-ovim listama naići na najvremešnije političare na svijetu, u najmanju ruku vijećnike ZAVNOBiH-a. Drugačije ovaj SDP-ov slogan ne možemo shvatiti, budući da je jedini kontinuitet između KPJ i SDP-a onaj imovinsko-pravni, a ne ideološki kako to ova stranka neprestano ističe u beskrupuloznom lovu na glasove građanski orijentiranih ljudi, kojima su i upućeni primamljivi slogani: „Država za čovjeka“, „Zdravlje za čovjeka“, „Socijalna pravda za čovjeka“ itd.

Uprkos svemu SDP neprikosnoveno računa na bosanskog „Homo nacionalicusa“, te se, itekako, služi nacionalističkim kombinatorikama, kako bi se progurala do svoga jedinog cilja - vlasti. Najbolji primjer je korištenje Željka Komšića, kako bi se bošnjačkim glasovima došlo do mjesta hrvatskog člana predsjedništva, favorizirajući pri tom bošnjački nacionalistički diskurs. K tome, SDP-ovo obećanje da će u „državi za čovjeka“ pružati punu podršku istražnim i pravosudnim organima vlasti“, u totalnoj je koliziji sa korupcijskim aferama, poput reketiranja Nihada Imamovića, ili u vezi oporuke utemeljitelja Bošnjačkog instituta Adila Zulfikarpašića, tj. optužbi njegovih srodnika da Zlatko Lagumdžija (inače senator Bošnjačkog instituta), preko svog povjerljivog tajkuna Huseina Hebibovića (Zulfikarpašićevog sestrića) manipulira njegovom oporukom.

Osim toga, SDP-ov angažman „za čovjeka“ uveliko je u koliziji sa Lagumdžijinom tvrdnjom o „državotvornosti islamske zajednice“, koju je iznio u nedavnom intervjuu za magazin Start, kada je oportunistički najavio koaliranje sa nacionalističkim liderima.

(Drugi dio: Propaganda SBiH, SDA i SNSD-a)

radiosarajevo.ba