U potkrovlju Europe: Negdje između vremena i prostora

U jedno doba NEKADA, govorilo se da je Europa umrla u Sarajevu. No, van tog Sarajeva, stara dama Europa je bila više no živa. Igrale su se Olimpijske Igre u Barceloni, u Parizu je otvoren “Eurodisneyland”, u Švedskoj se održalo Europsko prvenstvo u fudbalu, premijer Ujedinjenog Kraljevstva John Major u Britanskom Parlamentu objavio je da princ Charles i princeza Diana formalno više ne “furaju”. Te dvije Europe, onu otpisanu i onu živahnu, tih nesretnih godina, povezivao je jedan tunel, onima koji su ga prolazili, najduži tunel u njihovom životu.

No u jedno drugo doba NEKADA, kada smo se otvoreno osjećali stanovnicima Starog kontinenta, u vrijeme kada su kao rezultat ekonomskih reformi skinute emigracijske restrikcije, što je rezultiralo brojkom od skoro milijun tadašnjih građana Jugoslavije na privremenom radu u Zapadnoj Europi, završen je jedan drugi tunel, tunel Mont-Blanc. Bilo je to 1965.godine, prije točno četrdeset i pet godina. Tunel Mont Blanc koji se nalazi u potkrovlju Europskog kontinenta (Mont Blanc 4810m, jedino je viši Elbrus 5642m), tada je bio najduži vozni tunel na svijetu, a 16.jula iste godine, otvorili su ga zajedno predsjednik Francuske Charles de Gaulle i predsjednik Italije Giuseppe Saragat. Bilo je to ostvarenje stopedesetogodišnjeg sna i ekonomske važnosti spajanja Francuske i Italije, pa samim tim spajanja južne i centralne Europe.

Sa talijanske strane se nalazi elitno skijalište Courmayer u dolini Aosta (koja je inače autonomna regija), a sa francuske strane je Chamonix, još jedno elitno skijalište, koje je svijetu poznato kao grad domaćin prvih Zimskih olimpijskih igara. Tunel koji je dugačak 11.6 kilometara, nije u totalnoj ravnini, pa je nadmorska visina na Francuskoj strani 1274m, dok talijanskoj strani nadmorska visina iznosi 1381m. Karta u jednom pravcu za putnička vozila iznosi 33,20 eura, povratna 41,40 eura, dok je najbolje uzeti kartu za 10 prolaza (103,50 eura) ili 20 prolaza (144,90 eura) u periodu od 24 mjeseca.

Tunel Mont Blanc se održava od strane dvije javne kompanije koje održavaju svaka svoju stranu tunela. Sa francuske strane je ATMB (Autoroutes et tunnels du Mont-Blanc) osnovana 1958.godine, dok je sa talijanske strane za to nadležna SITMB (Società italiana per azioni per il Traforo del Monte Bianco) koja je osnovana godinu ranije.

Kao i sve velike priče i ova ima svoju tamnu stranu. U martu 1999.godine, u tunelu je izbila vatra u kojoj je 39 osoba koji su se u tom trenutku našli u tunelu, izgubilo život. Malo niže od ulaza u tunel sa francuske strane, nalazi se i Memorijal sa spomenikom na kojem su uklesana imena svih žrtava. Prateći nesreću, tunel je bio zatvoren do marta 2002.godine, kada je ponovo otvoren za saobraćaj uz jake sigurnosne mjere. Te nove mjere su manifestovane kroz objavu sigurnosnih naputaka na tri jezika koji se automatski uključe na vaš radio prijemnik u vozilu, kroz svjetlosnu signalizaciju, pri kojoj vozila moraju imati distancu između dva plava svijetla u razmaku od 150 metara, te obveznim prolaskom za kamione kroz termalnu kapiju, koja otkriva da li je motor kamiona pregrijan pri ulasku u tunel. U tunelu su renovirane i sigurnosne galerije – skloništa koje se nalaze na svakih 300 metara, te je cijelim tokom tunela urađen i požarni pješački tunnel u slučaju nesreće. Poslije ovog nesretnog događaja, koji je pokazao da je manjak koordinacije štetan za sigurnost tunela, sve operacije na održavanju i sigurnosti, se održavaju od strane jednog tijela GEIE-TMB, kontroliranog obostrano i od ATMB i od SITMB, u jednostranoj raspodjeli odgovornosti. Čitav objekat je pokriven sa 120 kamera koje šalju sliku u tri kontrolne sobe. Kako je tunel u isto vrijeme i međunarodna granica, na obje strane se nalaze granične postaje. Minimalna obvezna brzina je 50km/h, dok je maksimalna dozvoljena brzina 70km/h. Vozila imaju obvezu da drže gore navedeni razmak između vozila, što se potiče još od početka, sa ulaznih rampi na obje strane, gdje se vozila puštaju sa određenom vremenskom razlikom. Nepoštivanje ovih odredbi, može dovesti do veoma strogih kazni na licu mesta, pa čak i do oduzimanja vozačkih isprava. Kazne se kreću između 90 i 750 eura. Vozači koji nisu francuski ili italijanski državljani, moraju platiti kaznu na licu mjesta, dok “domaći” vozači imaju mogućnost da plate istu u roku od mjesec dana.

S obzirom da je tunel Mont Blanc jedna od glavnih međunarodnih transportnih ruta u Europi, u dolini Chamonixa, od 1991.godine postoji Asocijacija za zaštitu rejona Mont Blanc - ARSMB (Association pour le Respect du Site du Mont-Blanc) koja se bori za totalnu zabranu prometa kamiona kroz tunel. Asocijacija pored insititucionalnih i sindikalnih nastupa, nerijetko organizuje i radikalne akcije kao što su blokiranje saobraćaja ili postavljanje banera kroz dolinu sa natpisima protiv kamionskog transporta.

U slučaju da je tunel zatvoren ili da dođe do prevelikog zastoja, postoje dvije alternative. Prva je iz Chamonixa u Francuskoj u pravcu Aoste u Italiji, no sa prolazom kroz Martigny u Švicarskoj. Iako ova ruta izgleda romantično, morate preći i tri vrha: Montets, Forclaz i Grand St-Bernard (na kojem se nalazi i istoimeni samostan po kojem je danas čuvena vrsta pasa dobila ime). Druga alternativna ruta je tunel Frejus koji povezuje Chambery i Torino, no ta zaobilazna ruta je predugačka.

Tunel je inače dio spektakularnog autoputa A40 koji prolazi kroz zapadne Alpe u Francuskoj i poznat je također pod imenima Bijeli autoput (Autoroute blanche) ili Autoput titana (Autoroute des titans). Jedna od lijepih stvari, makar nama (i svima onima koji su u jedno drugo doba NEKADA “voljeli Jureka, više no bureka”), jeste da se u krugu od dva sata vožnje autom, oko Mont Blanca, te samog tunela, nalaze četiri Olimpijska grada i jedan grad kandidat za zimske Olimpijske igre: Chamonix, Grenoble, Albertville, Torino i Annecy koji je u konkurenciji sa njemačkim Minhenom i južnokorejskim gradom PyeongChang, francuski kandidat za Zimske olimpijske igre 2018.godine.

Lijepo je bilo u Sarajevu, doviđenja u…(možda)Annecy!