U BiH prijeti još 210.000 mina

Pod minama i neeksplodiranim ubojitim sredstvima je još 1.367,57 kilometara kvadratnih, što je 2,67 odsto od ukupne površine BiH, pokazuju podaci BHMAC-a, pišu Nezavisne novine.

Definisano je 10.407 minski sumnjivih mikrolokacija na kojima se, prema procjenama, nalazi 210.000 mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava (NUS).

Iako bi, prema procjenama i donesenoj Strategiji za protivminsko djelovanje, BiH trebalo da bude slobodna od mina do 2019. godine, mnogi strahuju da taj rok neće biti ispoštovan.

"Proces deminiranja ne ide dovoljno brzo, ali se nadamo da će sve biti u skladu sa Strategijom. Usvajanjem novog zakona, kojim će se riješiti mnoga pitanja u protivminskom sektoru, BiH bi mogla svakako pomoći u procesu deminiranja i učiniti ovu zemlju slobodnom od mina", objasnila je Alma Al-Osta, predstavnica Koalicije za uključivanje protivminske akcije u razvoj LMAD.

Prema njenim riječima, uvijek se mogu postići bolji rezultati u deminiranju, ali to je zadatak na kojem treba da sarađuju svi u BiH - kako državni sektor, tako i nevladine organizacije. NVO u BiH su nezaobilazan partner vladinim institucijama u sprovođenju protivminskih aktivnosti. Samo u 2010. godini, nevladin sektor je učestvovao sa 45,71 odsto u deminiranju miniranih površina u BiH.

Situaciju dodatno komplikuje činjenica da je veliki broj NUS još u posjedu građana, koji se naoružanja rješavaju bacajući ga u vodotoke i nisko rastinje, što predstavlja potencijalnu opasnost za njih same i sve one koji se zateknu na takvim mjestima.

Živinice pozitivan primjer

U širem gradskom području Mostara još je dosta površina pod minama, a prve deminerske akcije ove godine počinju u februaru i martu.

"Ostaje još dosta posla da se uradi, iako smo pregledali 90 odsto terena. Ipak, sve zavisi od novca koji stiže iz inostranstva. Naša država skoro ništa ne izdvaja za deminiranje, što je porazno", istakli su u mostarskoj kancelariji BHMAC-a.

Istovremeno, iz Živinica stiže pozitivan podatak za proteklu godinu - deminirano je 1,8 miliona metara kvadratnih površine, što je tri puta više od godišnjeg prosjeka ranijih godina.

"Neki od izazova u ovoj godini su revizija Strategije protivminskog djelovanja BiH 2009 - 2019. godine, usvajanje novog zakona o protivminskom djelovanju i unapređenje podzakonskih akata", ističu u BHMAC-u i dodaju da bi BiH trebalo da osigura 30 miliona KM na godišnjem nivou za poslove deminiranja, kako je to utvrđeno pomenutom strategijom.

Osim toga, neophodno je nastaviti kampanje zagovaranja za prikupljanje sredstava za deminiranje, na državnom, ali i na međunarodnom nivou, jer je poznato da se deminiranje većinom obavlja pomoću međunarodnih donatorskih sredstava.

"Mnoge države u Evropi i svijetu mogu pomoći deminiranje u BiH, moramo strateški djelovati kako bismo nastavili saradnju s njima, ali i privukli nove donatore. Bez obzira na učešće međunarodnih donatora, veću odgovornost treba da preuzme država i da iz domaćeg budžeta direktno odvoji sredstva za deminiranje", istakla je Al-Osta.

Kao poseban problem ona ističe činjenicu da BiH zbog zagađenosti minama ne može da razvija turizam, koji je naš veliki potencijal. Posljednji primjer ove činjenice je tragedija koju su doživjeli slovenski paraglajdisti kad su prije par mjeseci s paraglajderima upali u minsko polje. Ugrožavanjem turizma ugrožena je i državna ekonomija i ukupan razvoj BiH.

Kobne posljedice u 2011

13 povrijeđenih

11 minskih nesreća

9 poginulih

3 deminerske nesreće

Za ovu godinu prioritete je donošenje novog zakona o protivminskom djelovanju. Njegov nacrt, prema mišljenju članica Koalicije LMAD, ne odgovara svim potrebama protivminskog sektora, a posebno ne odgovara na potrebe i obaveze koje je BiH preuzela potpisivanjem i ratifikacijom Konvencije za zabranu protivpješadijskih mina i Konvencije za zabranu kasetne municije.

Novi zakon trebalo bi da ponudi bolja rješenja za status i položaj deminera, ali i unaprijedi određivanje prioriteta u protivminskom djelovanju snažnijim uključivanjem stanovništva i zajednica ugroženih minama. U cijelom tekstu zakona potrebno je osigurati dosljednost u korištenju termina žrtve i pomoći žrtvama, te definisati status žrtve, odnosno preživjelog od minskog incidenta.