Sve češće vijesti o ubistvima i samoubistvima u BiH: Gdje je zakazalo društvo?

Vijesti o ubistvima i samoubistvima u Bosni i Hercegovini sve češće pune naslovnice medija. Dok posljednjih nekoliko godina svjedočimo barem na sedmičnom nivou ovakvim pojavama, na prevenciji skoro ništa nije urađeno. Gdje smo zakazali?

Protekli vikend u Tuzlanskom kantonu još jednom je zavijen u crno. Ubistvo žene u Gradačcu i samoubistvo muškarca u Tuzli ponovo otvara brojna pitanja. Gdje smo zakazali kao društvo, koliko sistem adekvatno reaguje, ko neradom ugrožava zdravlje i živote građana?

Stručnjaci uzroke vide u ratnim traumama, ali i lošem sistemu bez veće perspektive za mlade, u kojem jedni napuštaju zemlju, a drugi ostaju bez rodbine, prijatelja i poznanika, sistemu kojeg i dalje karakterišu korupcija, neadekvatno pružanje zdravstvene usluge, ovisnost, zloupotreba droga i nepoštivanje zakona, nerijetko bez ili sa minimalnim sankcijama, objavio je BHRT.

Trending

Dva važna zakona o policiji povučeni s dnevnog reda hitne sjednice Parlamenta FBiH

Mira Vilušić, psihologinja i aktivistica za ljudska prava

"Naši političari, koji su za moj pojam previše plaćeni, i previše su se ulogorili u nekakav svoj politički san, ne vide, ne znaju i nije ih briga šta se događa sa ovim narodom. Ja sam po prirodi optimista, ali mislim da ovom se neće tako brzo stati u kraj."

Dr. Branka Antić Štauber, Udruženje "Snaga žene“ Tuzla

"Nismo napravili dobre preventivne mjere, u smislu da zaštitimo mlade, da im damo malo vedriju sliku bh. društva, da zaposlimo mlade, da im damo priliku da završe škole koje oni žele."

S druge strane, koliko se kriminal adekvatno kažnjava u društvu? Postoje li sankcije za svakog i šta očekivati ako nezakonito rade čak i oni koji donose zakone, a očiti primjer su optužnice zbog korupcije i zloupotrebe službenog položaja. Osude rijetke i minimalne. Sve to dok o značajnim pitanjima brinu aktivisti, volonteri.

Smiljana Vovna, profesorica sociologije:

"Nije čudo što nam se to događa, ali je poražavajuće da mi postajemo inertni i apatični na sve to, u principu: Mi ne možemo da promijenimo, nas se to ne tiče."

Mira Vilušić, psihologinja i aktivistica za ljudska prava

"Na odgovorna mjesta u oblasti obrazovanja, zdravstva, socijalne politike, bezbjednosti, postavili su polupismene ljude sa pumpaškim diplomama koji nisu profesionalni."

Dok političari brinu o foteljama, jer politika sve više postaje unosan biznis, a društvo pasivno, pa kritike završavaju uglavnom samo na društvenim mrežama ili rečenicama "Da se ne zamjerim", o promjenama je teško govoriti. Odgovornost je na svima, pet do 12 je davno prošlo.