Sva lica Milorada Dodika: Ovako je nekad pisao Slobodanu Miloševiću

Danas, na press konferenciji, Dodik je više puta izjavio kako je ponosan zbog sankcija, koje su, pak, mišljenja je, deplasirane; ponovio je frazu „odlazeća američka administracija“ nekih 15-ak puta, a američku ambasadoricu Maureen Cormack nazvao vođom antisrpske politike u BiH.

No, kada je Dodik ulazio u bh. politiku i kad se uspinjao do prvih fotelja vlasti Republike Srpske, međunarodnu zajednicu iskoristio je kao svoj glavni oslonac. Bio je to kraj rata u našoj zemlji i u manjem bh. entitetu počela je borba za političko vodstvo između Radovana Karadžića i političara koji su bili kooperativniji sa zapadnim državama.

Republika Srpska podijelila se na zapadni i istočni dio. Biljana Plavšić je bila voditeljica zapadnog, a Momčilo Krajišnik (SDS) istočnog dijela. Slobodan Milošević zahtijevao je privrženje Dejtonskom sporazumu, dok ga je Plavšić optuživala za izdaju.

Kako već izvjesno vrijeme nije bilo vijesti od Karadžića koji je otišao u skrivanje, Milošević je političkog saveznika našao u Krajišniku, dok je Dodik podržao Plavšić. Njih su također podržavali i Amerikanci.

Plavšić je oformila Srpski narodni savez i pokrenula suradnju s manjim socijalističkim strankama, Socijalističkom partijom i Savezom nezavisnih socijalemokrata (SNSD) Milorada Dodika. Nakon prijevremenih izbora 1997, SDS je izgubio većinu u Narodnoj skupštini, a Dodikov SNSD dobio je dva zastupnika. Ipak, Plavšić je imenovala Dodika mandatarom, a on je uspio oformiti vladu u januaru 1998, uz podršku zapadnih država, visokog predstavnika i bošnjačkih zastupnika.

Nekoliko godina kasnije, Dodik je uputio i nezaboravno pismo Slobodanu Miloševiću (prošle godine je izjavio kako je Miloševićeva uloga bila pozitivna kada je riječ o sudbini srpskog naroda i stvaranju RS-a), čiji sadržaj u potpunosti objavljujemo:

Dodikovo pismo Miloševiću, 28. septembar 2000:

Vrijeme rastanka

Vrijeme je da odeš, Slobodane. Nikad nijedan srpski car, knjaz, kralj ili predsjednik, od dolaska Srba na Balkan, nije svom narodu nanio toliko jada, pustio toliko krvi, ogradio ga od cijelog svijeta, kao što si ti učinio.

Srbi u Hrvatskoj više ne znaju gdje je Beograd, oni iz Knina ne znaju šta ih je snašlo, dok je kosovskim Srbima ostala samo vjera i nada.

Bogatu zemlju, ponosne ljude si opustošio, vezao za Aziju, natjerao svoj narod da u ratu protiv cijelog svijeta gine za spas čovječanstva od novog svjetskog poretka. Vrijeme je da podvučeš crtu ispod svoje vladavine.

Tvoj narod te više ne želi. Tu ti sila ne pomaže. Učini bar jednu uslugu Srbima - pusti ih da slobodno kažu da hoće rastanak s tobom. Tvoj interes i srpski interes ovdje se razilaze. Ti idi lijevo, a Srbi neka idu pravo.

Ako u tebi ima snage, osjećaja časti, kajanja ili stida, izaberi pokajanje, zatraži oproštaj od svog naroda i idi. Ima ko da vodi Srbiju tamo gdje bi već bila da nije bilo tebe. Vrijeme je da odeš, Slobodane.