Što li mi se Radobolja muti: Trump, Obama i sve žrtve HDZ-ovog legitimiteta

Kada je svojevremeno ekipa BHT-a snimala reportažu o odlasku mladih iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja, jedan lucidni domicilni Hrvat šaljivo je primijetilo da "smo eto dobili taj treći entitet" - u Njemačkoj! U Gornjem Vakufu-Uskoplju taj legitimni HDZBiH je u kontinuitetu u općinskim strukturama od devedesetih. 

Piše: Faruk Vele

U susjednom Prozor su u oktobru 1992. godine, uz ideološku podršku legitimnog HDZ-a BiH, jedinice HVO-a i HV-a, predvođene generalom Slobodanom Praljkom, ušle tenkovima i, slomivši slab otpor, brzo zauzele grad.

Bošnjačko civilno stanovništvo je protjerano, muškarci su pohapšeni i poslani u logore, počinjeni su užasni zločini... HDZ (Čovićev, ali i HDZ 1990) je decenijama bio vlast u toj općini. Legitimno.

Danas, bježeći od HDZ-ovog i Čovićevog legitimiteta (Čović je na ovim izborima osvojio 43 posto podrške u tom gradu), iz tog gradića i dominantni Hrvati i povratnici Bošnjaci zajedno odlaze. Tamo daleko će biti bolji susjedi i zemljaci. Samo Hrvata je u odnosu na 1991. godinu manje za nekoliko hiljada!

O ovim i sličnim pitanjima ne razgovara se ovih dana dok se iznova i iznova, s raznih adresa, postavlja pitanje legitimnosti Željka Komšića koji će voljom građana Bosne i Hercegovine, među kojima i Hrvata i Srba i Bošnjaka, ponovo 20. novembra, uoči Dana državnosti, ući u Predsjedništvo BiH.

Nisam sklon Komšiću, no šta su Hrvati dobili od legitimnog HDZ-a BiH i još legitimnijeg Dragana Čovića možda bi ponajviše mogle reći majke iz zapadnog dijela Hercegovine, te srednje i zapadne Bosne koje su radije izabrale da žele, nego da žale svoju djecu pod legitimnim HDZ-om BiH i Draganom Čovićem.

Na vrlo sličan način bi se moglo progovoriti i o rezultatima legitimne SDA, ali tome drugom prilikom...

Možda upravo o spomenutoj djeci i majkama, kao legitimnim žrtvama jednog lopovskog sistema, treba da razmišlja i uzoriti nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić kada lobira za uspostavu vlasti po HDZ-ovom modelu, i to na osnovu popisa iz 2013., a ne 1991. godine kao to propisuje Ustav BiH.

Nije vrag da je važnije da vlast drže HDZBiH i Dragan Čović od cijele Crkve i dobrog katoličkog puka? Zar popis iz 1991. godine ne daje veće šanse Hrvatima da budu politički predstavljeni ne samo u Sarajevu, kako je crkvene oce upozorio prof. Ivo Komšić, nego i na onim područjima s kojeg su otišli vođeni, također, legitimnom Tuđmanovom politikom "humanog preseljenja".

Šta ćemo sa "polovicom stanovništava najhrvatskijih općina u FBiH" koji se "gnušaju kandidata HDZ BiH"? Jesu li i oni nelegitimni Hrvati i treba li i i njih proglasiti nepoželnjim (persona non grata)?

Jednako tako o ovim činjenicama bi trebali voditi računa i oni u Sarajevu koji nariču nad sudbinom čovjeka koji je u sred Mostara, 25 godina od rušenja Starog mosta, 25 godina od Heliodroma, Dretelja, Gabele, Ljubuškog i logora Vojno, u kojem su silovali djevojčice i zakopavali žive ljude, ima obraza organizirati proslavu četvrt stoljeća HR Herceg-Bosne, iako dobro zna za njezine krvave zalogaje!? Za onim koji daje nalog državnom ministru iz inače čestite porodice Grubeša da za političke interese organizira prebacivanje osuđenog ratnog zločinca u Hrvatsku, a da bi tamo uskoro bio pušten!

Da, dobro je Svetozar Pudarić primijetio u kolumni u Oslobođenju - ko se legitimiteta laća, od legitimiteta i gine.  

No, HDZ BiH nije odgovorio na Pudarićevo razložno pitanje s istog mjesta smatraju li nelegitimnim i izbor aktuelnom američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je osvojio čak tri miliona glasova manje nego Hillary Clinton? Amerikanci, međutim, njegov izbor smatraju i leganim i legitimnim, jer tako predviđa njihov ustavni sistem? No, 'ta će Amerinakci, za ne?

Je li legitiman bio izbor Baracka Obame s obzirom da većina njegovih glasača, u oba mandata, nisu bili Afroamerikanci?

Da smo zlobni mogli bismo reći bi, umjesto tog, Dragan Čović i njegov HDZ radije izabrali onaj sistem u kojem su "krv i čast hrvatskog naroda  zaštićeni posebnim odredbama". Možda zato Mile Budak i dan-danas u Mostaru ima svoju ulicu, umjesto divnog Alekse Šantića, kako se dio te ulice do rata zvao.

Stvar je, očito, u nečemu drugom. Niti će Željko Komšić odvesti hrvatski narod u nestanak, niti će, hala Bogu, Katoličke crkve biti ovdje manje ako ne bude primijenjen popis iz 2013. godine.

Bit je u tome da se preko izmišljenog "slučaja Komšić " dođe do realizacije ratne politike tzv. HR Herceg-Bosne u kojem bi jedinu vlast imao Dragan Čović i onih nekoliko poslušnika koje još uvijek nije otjerao.

Naravno, očekivano istim posljedicama kao u Prozoru i drugim sredinama gdje HDZ decenijima neprikosnoveno vlada.

I tako, do neke nove Radbolje, kojoj će, opet, legitimno promijeniti tok.