Simbol zločina i stradanja: 25. godišnjica početka raspuštanja logora Omarska

Civili bošnjačke i hrvatske nacionalnosti ovdje su mučeni, silovani i ubijani od pripadnika Vojske i policije RS, kao i srpskih paravojnih formacija. Pored rudnika su se nalazile dvije kuće, crvena i bijela, u kojoj su logoraši mučeni do smrti.

Danas je na mjestu strašnog stradanja bilo mnogo bivših logoraša, članova porodica ubijenih, visokih domaćih i međunarodnih delegacija, izaslanik bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, te brojna udruženja logoraša.

Bivši logoraš Sead Softić iz Kozarca, koji trenutno živi u Puli, bivši je logoraš Omarske i Manjače.

"U Kozarcu sigurno ne postoji ni jedna porodica koja nije izgubila nekog od najbližih. Teško mi je kada dođem ovdje. Sjetim se boli, maltretiranja. Za kratko vrijeme sam izgubio 30 kilograma, a modrice mi nisu prošle nakon šest mjeseci. Bio sam šest noći u Bijeloj kući, nas 64 je bilo u prostoriji od 20 kvadrata. Umirali smo od žeđi i nedostatka vazduha. Strašno je bilo", sa suzama u očima je pričao Softić.

Bivši logoraš i poznati "čovjek sa žice" Fikret Alić je istakao da je bio u logorima Keraterm i Trnopolje, te da nakon 25 godina u Omarskoj smatra da je vrijeme da se mjesto logora obilježi i to ne samo u Omarskoj, nego na svim mjestima gdje su bila stradanja.

Logorašica iz Kozarca Sabiha Turkanović, poznata prijeratna ugostiteljka, posljednja je 21. augusta izišla iz logora Omarska. 

"Uhapšena sam 26. maja, a posljednja izišla iz logora Omarska 21. avgusta 1992. godine. Bila sam u logorima Keraterm, Omarska i Trnopolje. Nisam bila u Bijeloj kući, nego preko puta na drugom spratu. Sve sam vidjela ispred Bijele kuće. Bila sam zajedno sa još četiri žene osuđena na smrt, tri su ubijene, jedna je umrla prirodnom smrću, a ja sam valjda zahvaljujući dragom Bogu preživjela. Ovo mjesto treba da ima muzej, a ne Spomen-ploču. Stradalnici to zaslužuju“, istakla je Turkanović.

Na obilježavanju raspuštanja logora Omarska danas je bio i šef Misije OEBS-a u BiH Jonathan Moore.

"Veoma je važno da smo mi danas tu, a pozitivne su poruke žrtava i preživjelih, oni zaslužuju i našu pažnju i našu podršku. Nismo zaboravili zločine i mi tražimo pravdu i tu smo sa velikim poštovanjem prema žrtvama", rekao je Moore i dodao da pravde nikada ne može biti previše i da je misija OEBS-a ponuditi pomoć u potrazi za pravdom, te da toliko godina nakon počinjenih zločina u BiH niko nije zadovoljan, ali da se mora gledati unaprijed, u budućnost.