Reakcije na Deklaraciju: Dva suprotna nezadvoljstva

Detalj sa jednog od ukopa srebreničkih žrtava (Foto: Reuters)

Jučer usvojena deklaracija Skupštine Srbije o osudi zločina u Srebrenici, kojom se izražava saučešće i izvinjenje porodicama žrtava zbog toga što nije učinjeno sve da se tragedija spriječi, izazvala je, kako je i očekivano brojne reakcije.

Najsporniji dio Deklaracije, o kojem se mnogo govorilo i pisalo i prije samog usvajanja dokumenta jeste kvalifikacija zločina koji je počinjen u Srebrenici. Deklaracija kakva je usvojena u konačnom tekstu ne sadrži „riječ genocid“, premda je on utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde u slučaju „BiH protiv SR Jugoslavije/Srbije i Crne Gore“, te u nekoliko slučajeva pred Haaškim tribunalom.

Među predstavnicima političkih stranaka, žrtava genocida, te predstavnika mnogih nevladinih organizacija mišljenja su podijeljena. I jedni i drugi su nezadovoljno: prvi što se ne spominje „genocid“, drugi što je Deklaracija uopšte usvojena.

Subašić: Morala se koristit riječ „genocid“

Munira Subašić, predsjednica Pokreta majki enklava Srebrenice i Žepe, smatra da stvari nisu nazvane pravim imenom i da zločin i genocid ne znači isto.

„Žalosno je što nisu uradili pravu stvar, ako ništa radi istine, radi pomirenja, radi suživota. Mislim da bi to bilo vrlo važno kako za nas majke koje smo doživjele genocid, više bi bilo važno za generacije koje dolaze“, kazala je Subašić.

Međutim, ima nade u tome, dodaje Subašićeva, što su neki srbijanski parlamentarci govorili „pravu istinu i da su mnoge nevladine organizacije osudile ono što se desilo“.

Beogradski Fond za humanitarno pravo upravo je jedna od takvih nevladinih organizacija, koja godinama ustrajava u borbi za priznanje genocida i suočavanje sa prošlošću javnosti u Srbiji.

Kandić: Ipak ima pozitivnih stvari

Predsjednica Fonda Nataša Kandić smatra da je Deklaracija morala biti usaglašena s Rezolucijom Evropskog parlamenta, gdje je genocid jasno osuđen, pa je tako i srbijanska deklaracija morala sadržavati riječ „genocid“.

S druge strane, Kandićeva ocjenjuje da je Deklaracija ipak dovoljno snažna da će "mijenjati odnose u odnosu na prošlost".

“Ova deklaracija je ipak postavila jedan standard, priznala taj zločin i odgovornost i to je sada činjenica”, potcrtala je Kandićeva, prenosi Fena.

Sličnog stava je i Sonja Biserko, predsjednica srbijanskog Helsinškog odbora za ljudska prava, koja smatra da „ono što je uslijedilo u Skupštini Srbije pokazuje dubinu frustracije srpskog društva“.

Predsjednica Udruženja 'Žena - žrtava rata' Bakira Hasečić je, komentirajući usvajanje Deklaracije kazala da je takva formulacija sramna, znajući da je Evropa usvojila rezoluciju u kojoj stoji da je u Srebrenici izvršen genocid.

„Sramotno je, ponižavajuće prema žrtvama“, kazala je Hasečić dodajući da ipak misli da će jednog dana, i to vrlo brzo, pošteni građani Srbije shvatiti da je izvršen genocid, da je izvršeno plansko ubijanje jednog naroda.

Filandra: Veliki značaj za Srbiju

Za Šaćira Filandru, profesora na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i doskoršanjeg direktora „Preporoda“, Deklaracija o Srebrenici za Srbiju i njen politički establišment znači mnogo.

Samom činjenicom da se u srbijanskom parlamentu raspravlja o toj rezoluciji ta država pred Evropom dobija puno, smatra Filandra. S druge strane, dodaje on, ovaj čin za BiH i žrtve genocida ne znači ništa:

„Na paradoksalan način genocid koji je jedna od prethodnih srbijanskih vlasti učinila sada nanovo ovoj vlasti isplati na način da kao monetom za potkusurivanje se ona koristi genocidom - i našu patnju i našu bol ona danas opet politički unovčava. S druge strane, za same žrtve genocida i za BiH u političkom smislu današnji čin ne znači apsolutno ništa“, kaže Filandra za portal Slobodnaevropa.org.

Dukić: Licemjerstvo braće preko Drine

S druge strane, predstavnici Boračke organizacije Republike Srpske /BORS/, Organizacija porodica zarobljenih, poginulih boraca i Saveza logoraša RS su složni u stavu da usvojena Deklaracija dio planiranog haosa kojim se stavlja omča oko vrata srpskom narodu na priči oko Srebrenice.

Predsjednik Boračke organizacije /BORS/ RS Pantelija Ćurguz rekao je Srni da usvajanje ove deklaracije u Skupštini Srbije pokazuje podijeljenost poslaničkih klubova u Parlamentu Srbije i srpskog naroda.

"Bilo bi mnogo pametnije da je Skupština Srbije usvojila univerzalnu deklaraciju o osudi svih zločina na prostoru bivše Jugoslavije", istakao je Ćurguz.

Sličnog je stava i predsjednik Saveza logoraša RS Branislav Dukić, koji smatra da usvajanje ovakve deklaracije pokazuje još jedno "licemjerstvo braće preko Drine" da priznaju ono u čemu nisu učestvovali.

Dukić smatra da Deklaracija ne može imati nikakve posljedice po status RS, jer je Srpska trajna kategorija čiji je legitimitet potvrđen Dejtonskim mirovnim sporazumom.

Predsjednik Skupštine opštine Srebrenica Radomir Pavlović izjavio je da se Deklaracijom o Srebrenici, usvojenom u Skupštini Srbije, želi promijeniti karakter rata i da Srbi budu osuđeni kao agresori.

"Postoji opravdan strah da će nakon ove deklaracije sva srpska stradanja u prošlom vijeku biti stavljena na stranu i da će Srbi biti proglašeni kao zločinački narod, što je scenario koji se pravi u kuhinjama velikih, moćnih zemalja svijeta", rekao je Pavlović, prenosi Srna.

Džaferović: Nije to pravi način

Zastupnik SNSD-a u državnom Parlamentu Lazar Prodanović smatra da je, i pored ovakve Deklaracije o Srebrenici, srbijanski parlament morao osuditi i sve ostale zločine. I dalje tvrdi da u BiH nema političkog ambijenta za usvajanje sličnog dokumenta:

„Kada bismo donosili određene rezolucije ili deklaracije da one budu neki put, odnosno motiv za pomirenje i stvaranje stabilne situacije, a u ovoj situaciji teško je očekivati da bi se ovakva rezolucija mogla donijeti u Parlamentarnoj skupštini BiH.“

Džaferović: Pokazivanje pred međunarodnom zajednicom (Foto: Radiosarajevo.ba)

Ni zastupnik SDA u državnom Parlamentu Šefik Džaferović nije zadovoljan Deklaracijom, posebice izostavljanjem riječi genocid.

„Ja mislim da je to pokušaj Srbije i njene politike da se pred međunarodnom zajednicom pokaže kao država koja želi da se suoči sa prošlošću i sa istinom iz prošlosti, međutim to nije pravi način. Ukoliko nema snage da se nakon što su brojni sudovi, npr. Međunarodni krivični sud i Međunarodni sud pravde, utvrdili da se u Srebrenici dogodio genocid, u Rezoluciji to nazove pravim imenom, dakle riječju genocid, onda mislim da je to samo jedan pokušaj i da to onda neće dovesti do onoga do čega bi trebalo da dovede, a to je da se relaksiraju ukupni odnosi u regionu“, prenosi Slobodna Evropa.

Belkić: Nema iskrenosti

Sličnog je stava i zastupnik HDZ-a, Velimir Jukić, koja smatra da je Srbija mogla i morala biti „malo hrabrija“ i usvojiti nepromijenjeni tekst presude Međunarodnog suda pravde.

Jukić smatra da je Srbija propustila šansu da dešavanja u Srebrenici 1995. nazove pravim imenom.

"Šteta što Skupština Srbije nije imala dovoljno snage i jedinstva da usvoji ono što piše u presudi", kazao je Jukić.

Zastupnik Stranke za BiH, Beriz Belkić, kaže da nakon svih ovih godina "natezanja i navlačenja, načina rasprave, manipulacija i spekulacija te lobiranja međunarodne zajednice o ovom pitanju" nije shvatio kao iskrenu.

"Ona je rezultat višegodišnjih napora međunarodne zajednice i nekih progresivnih snaga koje postoje u Srbiji, ali očigledno u nedovoljnom kapacitetu. Deklaracija nije izraz iskrenog uvjerenja već pragmatičnog pristupa i meni kao čovjeku ne znači puno", kazao je Belkić, prenosi Fena.

Ipak, pojasnio je, ne može se osporiti da usvajanje Deklaracije nešto znači za ukupne odnose između BiH i Srbije.

DW: Izvinjenje zbog zločina u Srebrenici, a ne zbog genocida
Skupština Srbije: Žestoka rasprava o osudi zločina u Srebrenici

kenan, radiosarajevo.ba