Potresno pismo tetke ubijene djece: Ja sam Leilina sestra i želim da ovo objavite

Na stranicu portala Biscani.net stigla je ispovijest sestre od majke ubijene djece, uz molbu da se objavi kako bi se neke stvari razjasnile u javnosti.

Podsjetimo, stravičan zločin sinoć je zavio ne samo jednu ili dvije obitelji, već zavio u crno cijelu Bosnu i Hercegovinu, regiju, svakoga do koga je došla ta jeziva, užasna vijest. A vijest je glasila da je jedan otac ubio svoje troje djece. Imali su dvije, pet i sedam godina. Potom je ubio sebe...

Ispovijest tetke malih anđela prenosimo u cjelosti:

“Ja sam sestra Leile Sović i želim ovo da objavite kako bi se neke stvari razjasnile.

Evo, pošto većina vas ima neke svoje verzije i mišljenja o mojoj sestri, majci ubijene djece, a nema pojma o njima, o okruženju iz kojeg su poticali, da razjasnimo to malo.

Admir je bio parazit od čovjeka, što je više nego očigledno iz njegovih postupaka.

Svi mediji prenose da je motiv za ubistvo i samoubistvo bilo to da ga je Leila ostavila. Ostavila, da, ali ga nije ostavila da bi otišla s nekim drugim, jer više nije mogla živjeti s njim, ili jer je, NE DAJ BOŽE, nije bilo briga za djecom. Ostavila ga je da bi sebi, svojoj djeci, a na kraju i tom ljudskom otpadu iako to nije zaslužio, osigurala uslove za život.

O mrtvima bi trebalo sve najbolje, ali on nije bio čovjek, one je životinja, monstrum. Bio je sitni kriminalac, lopov i neradnik i ni u jednom trenutku svog mizernog života se nije brinuo da li će ta njegova porodica imati kruha sutra, bilo je bitno da on ima za cigarete.

Leila je u nekoliko navrata išla raditi u inostranstvo, trudila se da sebi i svojoj djeci pruži barem osnovne uslove za život, radila je gdje god je mogla. Nedavno je dobila certifikat za zaštitara i dobila stalan posao da bi mogla uzdržavati svoju porodicu.

Ali, pošto mi živimo u civilizaciji gdje je neprihvatljivo da porodicu izdržava žena, a ne muž, njemu se to nije svidjelo. On je bio pravi primjerak onog teškog balkanskog primitivizma, nećeš raditi ništa, ali neću ni ja... Njegovo razmišljanje je bilo: “Šta ona ima ići raditi gdje kraj mene živog”. Njemu je smetalo to, on je lakše podnosio da djeca sjede gladna u kući nego da, ne daj Bože, žena radi, a on mora biti u kući, čuvati djecu i biti s njima. Kao zaboga kakav je to muškarac koji sjedi kod kuće dok žena radi?? To je neprihvatljivo, šta će ljudi misliti o njemu…?

Bio je to prevelik udarac na njegovu hajmo to nazvati “muškost”.

Nevezano za to što je moja sestra, ali Leila je prava žena, vrijedna i pravi radnik dok vi možete misliti šta hoćete, ali Bog je svjedok.

Ona ako je kriva, kriva je samo i jedino što je htjela sebi i svojoj djeci, pa čak i njemu pružiti život dostojan ljudskog bića, a u čemu joj je Admir naveliko odmagao i ko zna koliko puta fizički maltretirao.
Kažete da ih je ostavila – ostavila da, ali na brigu i čuvanje njihovom vlastitom ocu koji je trebao držati tri mala zlata kao tri kapi vode na dlanu dok ona ne bi zaradila platu pošteno sa svojih deset prstiju, ali njemu je to smetalo pa joj nije dopustio ni da dolazi kući, viđa djecu, prijetio joj. Prijavila je to policiji koja nije ništa poduzela, rekli su da se obrati centru za socijalni rad koji čeka da se ovako nešto desi kako bi se poduzele mjere onda kad je kasno.

A vi svi koji nju krivite i za šta u ovoj tragediji, zapitajte se samo o sebi, kakvi ste ljudi, na šta izlazi ovaj svijet ?? Možete kriviti MAJKU koja u svojoj glavi više nema razlog da ostane na ovom svijetu, koja će biti obilježena za cijeli život, koja sada leži vezana za krevet, koja će kroz koji dan morati klanjati ne jednu, ne dvije, nego tri dženaze! Dženaze za svoje troje djece, a dvoje je već izgubila pobačajem. Ispratit će na onaj svijet troje malodobne djece koja zajedno imaju 14 godina i koji su samo postali na ovome svijetu. Možete li razumjeti kakva je to bol, za nju, za nas, njenu porodicu?

Tri mala anđela koji su jednog dana mogli postati veliki ljudi i nešto možda i promijeniti u ovom katastrofalnom svijetu u kojem živimo sada se nalaze daleko od nas, na mjestu gdje ćemo svi otići, ali niko ne zaslužuje na ovaj način.

I još jednom, zapitajte se kako je majci i ne osuđujte jer niko od vas ne zna kako joj je bilo, kako joj je sad i kako će tek biti.”