Skuplje gorivo tek je početak: Na udaru transport, hrana i proizvodnja

Gorivo u našoj zemlji sve je skuplje, a s njim i troškovi života građana. Rezervoar od 50 litara već je skuplji za više od 15 maraka nego početkom mjeseca, a novi udar tek bi mogao uslijediti. Jer, kada poskupi nafta, ne poskupljuje samo vožnja – rastu troškovi transporta, proizvodnje i hrane. Iskustvo govori da se dominoefekat rasta cijena gotovo nikada ne vrati na prethodni nivo. Dok svjetsko tržište diktira cijene, pitanje je šta domaće institucije mogu učiniti.

Gorivo ponovo podiže troškove

Cijena nafte raste, a građani trpe višestruki ekonomski udar. Rezultat je to globalnog poremećaja na tržištu te geopolitičkih napetosti na Bliskom Istoku. Na terenu, u konačnici, punjenje prosječnog rezervoara od 50 litara dizela košta oko 187 maraka, što je za 15,5 maraka više nego na početku mjeseca.

Građani rast cijena goriva osjećaju direktno na kućnom budžetu, a sve skuplje gorivo mijenja i njihove svakodnevne navike.

Trending

Prazan studio BHT1: Niko od kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH nije došao na debatu

"Katastrofalno je. Ne znam šta bih više rekao."

"Uopće ne vozim jer nemam standard za ovu cijenu."

Prije 3 dana

Udruženje poljoprivrednika FBiH: Proglasite stanje elementarne nepogode!

"Kad poskupi gorivo, poskupe i transport, proizvodnja i distribucija, a na kraju taj trošak plaća građanin."

"Neko ko svaki dan prelazi od 50 do 100 kilometara, njemu zaista treba trećina plaće samo za gorivo."

Jerlagić: Moguć litar iznad četiri marke

Amer Jerlagić, stručnjak za energetiku, upozorava da bi cijene mogle dodatno rasti ukoliko se problemi sa snabdijevanjem na svjetskom tržištu prodube.

"Ako se nastave problemi s Hormuškim moreuzom i ako kojim slučajem cijena nafte po barelu probije 110 dolara i ode prema 120 ili 130 dolara po barelu, onda možemo očekivati da ove prodajne cijene nafte budu preko četiri KM po litru", upozorava on, javlja federalna.ba.

Dodatni problem predstavlja činjenica da naša zemlja nema velike strateške zalihe naftnih derivata. To, osim kontinuiranog rasta cijena, otvara i pitanje koliko je naša zemlja zapravo spremna za nove valove poskupljenja nafte na svjetskom tržištu.

"Naftne rezerve u Bosni i Hercegovini svode se na ono što imamo u cisternama, kamionima koji idu ka benzinskim pumpama", kaže Jerlagić.

Naftni sektor traži reakciju države

No, gorivo je tek početak problema. Predstavnici naftnog sektora ukazuju na dugogodišnju problematiku blokirane marže, izostanak državne intervencije te rast budžetskih prihoda od PDV-a.

Milenko Bošković, predsjednik Udruženja prometnika naftnih derivata Privredne komore Federacije Bosne i Hercegovine, ističe kako su druge zemlje u regiji intervenirale u poreznu strukturu kako bi ublažile rast cijena.

"Sve zemlje u regiji intervenirale su u svoju poreznu strukturu. Hrvatska je intervenirala kroz trošarine, a dio koji ide prema Evropskoj uniji naplaćuju, pa se izjednačila cijena u Hrvatskoj, dok je kod nas 30 posto veća. Sve zemlje su intervenirale. Kod nas je PDV porastao 20 feninga u odnosu na planirani u budžetu", naglašava Bošković.

I sve to dok u razvijenim zemljama Evropske unije prosječno kućanstvo troši do 15 posto dohotka na hranu, dok u našoj zemlji situacija ostaje obrnuta. Za hranu, režije, stan i gorivo građani izdvajaju i do 70 do 80 posto dohotka.

Husić-Mehmedović: Cijene se rijetko vraćaju nakon poskupljenja

Melika Husić-Mehmedović, profesorica na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, objašnjava kako se rast cijena goriva prelijeva i na druge proizvode i usluge.

"Jednom podignuta cijena vrlo se rijetko vraća na prethodni nivo. Kada gorivo pojeftini, ostale namirnice ostaju jednako visoke. U strukturi indeksa potrošačkih cijena postoji mala razlika u odnosu na prethodnu godinu: smanjen je udio hrane, a povećan udio energenata i prijevoza, što je direktna posljedica rasta cijena goriva", ističe Husić-Mehmedović.

Svjetskom cijenom nafte, kao ni inflacijom, naša zemlja, istina, ne može upravljati. Ali ono što može, ukazali su nam iz energetskog sektora, jeste odlučivati koliko je spremna, kakve rezerve ima i kakve mehanizme zaštite građana može aktivirati. Za sada ostaje otvoreno pitanje hoće li institucije reagirati prije nego što eventualna nova kriza pokuca na vrata građana.