Početak rata: Zapisnik sa sjednice Predsjedništva 8. aprila 1992.

Sjednica Predsjedništva Bosne i Hercegovine, održana 8. aprila 1992, jedna je od najznačajnijih u historiji ove institucije. Na njoj je promijenjen naziv naše države – od Socijalističke Republike BiH postali smo Republika BiH, proglašeno je i stanje neposredne ratne opasnosti te je kao “privremeni znak” svih jedinica TO određen stari bosanski, plavi grb s ljiljanima.

Prema zapisniku s ove dugotrajne sjednice, koji posjeduje portal Radiosarajevo.ba, ista je počela 4. aprila u 15 sati, a prisustvovali su predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović, članovi Predsjedništva Franjo Boras, Ejup Ganić i Stjepan Kljuić, glavni tajnik Mile Akmadžić i i njegov zamjenik Mile Dmičić. Bio je tu i predsjednik Republike Jure Pelivan, ministar za unutrašnje poslove i njegov pomoćnik Alija Delimustafić i Jusuf Pušina.

Bili su tu i komandant Druge vojne oblasti generalpukovnik Milutin Kukanjac, ministar za narodnu odbranu Jerko Doko, komandant Republičkog štaba Teritorijalne odbrane (TO) general-potpukovnik Drago Vukosavljević. Kao odsutni se navode Biljana Plavšić i Nikola Koljević.

Klik na dokument za veću rezoluciju
Na dnevnom redu samo jedna tačka: Političko-sigurnosna situacija u Republici.

Prvog dana zasjedanja, 4. aprila, “konstatirano je da je situacija sve složenija i da se širi prostor oružanih sukoba”. Ocijenjeno je da legalno izabrana vlast ne funkcionira, da raste broj izbjeglih, da raste broj blokiranih saobraćajnica, a čak je zatražena pomoć od strane Jugoslavenske narodne armije (JNA).

Zatražena je mobilizacija TO jedinica, zahtijevano je od JNA da TO jedinicama vrati naoružanje, te da se, između ostalog, u institucijama, poduzećima i drugim organizacijama uvede stalno dežurstvo.

Klik na dokument za veću rezoluciju
U nastavku sjednice, 5. aprila, zaključeno je da se Predsjedništvo ubuduće nalazi u stalnom zasjedanju. Događaji na Vrbanja mostu u Sarajevu prekinut će sjednicu. Podsjećamo da se toga dana desio užas na antiratnim demonstracijama kada su agresori počeli pucati na okupljeni narod – na licu mjesta su ubijene Olga Sučić i Suada Dilberović, a ranjeni Miomir Vučijak preminut će 6. aprila u bolnici.

Šestog aprila, Predsjedništvo donosi samo šest zaključaka.

Prvi, da se u Sarajevu i Republici, odmah osigura prekid vatre: “Građani Bosne i Hercegovine neće sukobe nego mir.” Namjeravali su osigurati da “sukobljene strane” do kraja toga dana počnu pregovarati.

Klik na dokument za veću rezoluciju
Ostavka Jure Pelivana je prihvaćena, Skupštini je naređeno da uđe u trajno zasjedanje, a zahtijevalo se i formiranje državne komisije koja je trebala utvrditi identitet i odgovornost onih koji su pucali na građane okupljene ispred Skupštine. Za predsjednika komisije imenovan je Kljujić.

Podržana je i inicijativa za održavanje prijevremenih parlamentarnih izbora (koji se neće dogoditi).

Također, zbog situacije u Sarajevu, odlučeno je da se na teritoriji grada, dok opasnost traje, uvede vanredno stanje koje je podrazumijevalo, između ostalog, i uvođenje policijskog sata.

Dan kasnije, 7. aprila, Predsjedništvo nije zasjedalo jer su čekali informaciju da nas Evropska zajednica prizna kao nezavisnu državu, što se i desilo. Toga dana je i Momčilo Krajišnik na srpskoj skupštini potpisao dokument o proglašenju nezavisne srpske republike.

Klik na dokument za veću rezoluciju
Sjednica se nastavlja (i završava) 8. aprila 1992.

Predsjedništvo donosi uredbu o proglašenju neposredne ratne opasnosti te briše “socijalistički” iz naziva imena Republike.

Ukida Republički štab TO-a i formira novi štab TO-a, o čijoj će upotrebi odlučivati Predsjedništvo.

Uvodi se zvanični privremeni znak svih pripadnika TO-a – stari bosanski grb štitastog oblika, plave boje, presječen bijelom dijagonalnom gredom sa po tri zlatnožuta ljiljana u svakom polju.

Klik na dokument za veću rezoluciju
Vukosavljević je razriješen dužnosti, kao i načelnik starog štaba TO-a, general-potpukovnik Fikret Jahić. Za komandanta štaba TO imenovan je pukovnik Hasan Efendić, za načelnika štaba pukovnik Stjepan Šiber. Šiber će Jovanu Divjaku potom uputiti sljedeću poruku:

“Ovo su sudbonosni, historijski trenuci za BiH. Dobila je nezavisnost, postala samostalna država i nju treba graditi i braniti. Vidiš, Srbi su napustili Predsjedništvo i proglasili srpsku Bosnu na Palama. Predsjedništvo je donijelo odluku o formiranju novog Štaba TO RBiH. Njegov zadatak je da organizira oružani otpor tamo gdje stanovništvo i teritorija budu ugroženi od naoružanih sastava terorističke SDS. Predsjednik Izetbegović me pozvao i ponudio mi mjesto Načelnika Štaba TO RBiH. Odlučno sam odbio ponudu. Tu je dužnost prihvatio komandant Gradskog Štaba TO Sarajevo pukovnik Hasan Efendić. S obzirom da Predsjedništvo želi da se osigura višenacionalni sastav Štaba, ocijenili smo da tebi ponudimo mjesto zamjenika NŠ TO RBiH. Razmisli o prijedlogu. Konsultiraj se s porodicom ili s kim hoćeš. Večeras ili sutra ujutro me izvijesti o odluci. Ja bih želio da nam se priključiš. Moraš shvatiti da su ovo sudbonosni trenuci za našu domovinu.“

Sljedeći dan će obilježiti žestoke rasprave, odlasci i ostanci u Štabu TO-a, a te noći će se čuti pojedinačne eksplozije granata oko zgrade Predsjedništva, te zvuci PAT-a (protuavionski top) koji je žestokom vatrom djelovao po obližnjoj zgradi Higijenskog zavoda u Sarajevu.

Rat je počeo...