Goražde: "Plavi jezik" odnio oko 250 ovaca, mještani očajni

Prije dva mjeseca imala je stado od 127 ovaca, ali „plavi jezik“, bolest preživara koja je odnedavno ušla i na prostor BiH, uništila je većinu. U toru iznad Rahimine kuće još je 29 grla, ali ni ta stoka vjerovatno neće preživjeti..

„Imala sam 127 ovaca 1. aprila. Doš'o mi je čovjek da kupi janje, a nisam mu ga dala jer nisam htjela prije kurbana da prodajem. Imala sam 127 zato što sam 63 velike zazimila i 23 bilo bliznadi i plus ove što su po jedno rađale. Jedno po jedno poče umirati“, priča Rahima. Po grla 15 dnevno je ugibalo oko njene kuće, a porodica se sama morala boriti kako da zbrine leševe. Pred njenim očima nestajale su životinje koje je kupila kreditima, a da ni polovinu nije otplatila.

"Da ti je srce k'o kuća ono bi ti puklo", kaže Rahima i nastavlja: „Od kurbana kredite plaćam. Dam ovome sinu, on turi na račun i svaki mjesec plaća kredit. A, kako sad? Ni odakle ja nemam. Nek' me tuže, nek' me vode. Voljela bih sad umrijeti, dragog mi Allaha, nego sutra. Bolest mi dotužila, nevolja i dotužila. Ne znam šta da radim.“

Rahimina djeca nisu u puno boljoj situaciji. Jasmin ima minimalnu penziju, a polovinu je dužan uplaćivati supruzi iz prvog braka, dok Ramiz ima petočlanu porodicu i sa jednom platom školuje troje djece. Oboljeloj majci pokušavaju pomoći, ali ne uspijevaju puno promijeniti. Oko 600 maraka koštali su lijekovi i sredstva za dezinfekciju.

„To su neke trave, jodovi, tablete. Praškovima smo štitili ove štale ovdje, a ono pada, pa pada. Kažu da je komarac iz zraka prenosi. Pa, ljudi moji, sad je ovdje minus dva, ima li igdje na zemaljskoj kugli komarca. Kažu, nije prenosiva sa ovce na ovcu. Od juče četiri komada padaju. Ne može niko da mi objasni. Ja bih ostavio 4-5 zdravih, ali ko je god doš'o ovdje, kažu ovo treba poravnati, nema nijedne zdrave“, kaže Jasmin Hurić.

Dodaje kako na pozive iz banke ne odgovara, jer ne zna šta da odgovori službenicima koji žele uplatu rate koja kasni. Pljačkaši su mu u martu ukrali motokultivator, a njegova molba da dobije traktor, s kojim bi mogao raditi i zaraditi novac koji duguje banci, odbijena je jer živi u Goraždu, na prostoru FBiH.

„Ne mogu da joj pomognem, a ne mogu ni da je gledam ovdje. I mi smo u socijalnom, da mi nema te pomoći gotovi bi bili. Uopšte ne vidim izlaza. Jutros i juče su ljudi zvali iz banke, nije uplaćen kredit do 27. u mjesecu, već hefta se prebacila preko roka. Ne smijem da se javim, ne znam šta da mu kažem. Nemam pare, a nemam ništa živo prodati ni uzeti“, priča Jasmin.

Rahima Hurić je samohrana majka koja je djecu odgojila radeći teške poslove. I prije rata bavila se stočarstvom, a iz Avlije je tokom proteklog rata prognana s onim što je mogla u rukama ponijeti. Među prvima se poslije rata vratila u okolinu Čajniča. Oboljela je, duševna je bolesnica, pa joj rad i boravak u prirodi dođe kao terapija.

Međutim, nijedna nevolja je nije zaobišla, nabujala rijeka odnijela je most preko kojeg je dolazila kući, borila se sa poplavama, stoku spašavala iz objekata pod vodom. Kravu nema gdje zatvoriti, čuva je pod nastrešnicom i od hladnoće pokušava zaštiti zavjesom.

Bolest „plavi jezik“ naziv je dobila po jednom od simptoma koji je prate. Oboljele životinje najprije zaostaju za stadom, a potom se javlja crvenilo i otok oko očiju i nosa, teže dišu. U naše krajeve bolest je stigla iz Afrike, prenosi je komarac, a stručnjaci tvrde da se virus ne prenosi sa životinje na životinju, niti na čovjeka. Za ovu bolest ne postoji lijek, ali se oboljelim životinjama pomaže da se, uz kvalitetniju ishranu i lijekove, pokušaju izboriti s njom.

Vlada BPK i Općina Goražde finansiraju aktivnosti na provođenju mjera dezinsekcije stajskih prostora, ali mnoga pitanja ostaju otvorena. Vlasnici najčešće sami zakopavaju uginule životinje, a troškove eutanazije oboljelih grla niko ne preuzima. Pravo na odštetu, prema pravilnicima iz ove oblasti, imaće samo vlasnici grla koja su bila evidentirana i označena markicama i to ako dokažu da su prethodno proveli mjere prevencije i liječenja oboljele stoke.