Plan koji je Tuđmanu i Miloševiću bio argument za podjelu BiH

Bauk "zelene transverzale" ponovo kruži Balkanom! Mit koji je imao svoju ulogu u pregovorima Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana prije skoro tri decenije, te, kako su pisali Mile Stojić i Senad Pećanin, postao glavnim argumentom za podjelu Bosne i Hercegovine, poput kakvih ljetnih požara, ponovo je prošao napaćenim državama bivše Jugoslavije.

Piše: Faruk Vele

Prva Srpska TV je tako ovih dana objasnila srbijanskoj javnosti da "zelena transverzala" datira još iz vremena kada su Osmalije napravile prodor u Evropu, da je "sve vrijeme tinjala i naposljetku oživjela".

Zetra kao prijetnja

Priča o "zelenoj opasnosti" je upravo na Mitićevoj RTS, televiziji koja ovih dana slavi 60-godišnjicu, ali i kasnije, korištena kao propagandno sredstvo kojim su opravdavani ratni zločini, odnosno genocid u BiH, te progoni hiljada Bošnjaka u Sandžaku.

Kao onomad, u osvit agresija i ratova '90-ih, "zelena transverzala" sada služi kao argument u nekim novim pričama o našim razgraničenjima, sve prizivajući duhove mračne prošlosti i unoseći zebnju i strah u prostore s kojih se ljudi ionako sve više sele, odlazeći daleko iz "naše mrtvaje" pod "sunce tuđeg neba", gdje će tražiti sreću koju ovdje našli nisu.

Još je BBC u maju 1990. godine otvorio temu o džihadističkoj prijetnji Evropi, tvrdeći da je takvih optužbi bilo čak i u vrijeme Zimske olimpijade u Sarajevu. Prenosili su kako je u šali i naziv dvorane "Zetre" protumačen kao skračenica za "zelena transverzala".

"Zelena je inače boja islama", naveo je BBC intervjuirajući orijentalistu dr. Darka Tanaskovića iz Beograda i prof. dr. Fikreta Karčića iz Sarajeva, koji su odbacili bilo kakvu mogućnost o povezanosti ovdašnjih muslimana s fundamentalizmom. Ali to nije mnogo pomoglo, pa sarajevska "Zetra" zapaljena već dvije godine kasnije, s početkom agresije, u maju 1992. godine. Tragično je da je ono što je za BBC prije 28 godina bilo šala, za Prvu Srpsku TV danas prijetnja!?

"Zelena transverzala" je pominjana i krajem osamdesetih u jugoslovenskoj javnosti. Jedan autor je "Našim Danima" iz Sarajeva prigovorio zašto, umjesto o Miloševiću i srpskom nacionalizmu, ne pišu o "zelenoj transverzali".


Međutim, malo ko se sjeća da je ta "islamska zavjera" i "zelena transverzala", masovno doseljavanje Bošnjak iz Turkse koji će, eto, pohrliti da na "vrh Romanije postave zeleni bajrak", scenariji u kojem će Njegošev mauzolej postati turbe, a Duvno Duhno i slične gluposti, bili izmišljotine tada ekipe
satiričnog magazina Voxa koji su uređivali sarajevski srednjoškolci. Paradoksalno je da su tu teoriju zavjere kao strogo povjerljiv dokument razmatrali upravo Tuđman i Milošević. Čak ga je u kontekstu odgovornosti za rat pominjao i Emir Kusturica.

No, kome danas, nakon toliko decenija, trebaju "zelene transverzale" i jesu li uvod u neko novo zlo na ovim prostorima, na koje upozorava i srbijanski historičar Milivoj Bešlin?

Teoriju zavjere o "zelenoj transverzali", i to "od Bosfora do Bihaća", ponovo su "potpalili" ko drugi do propagandisti Milorada Dodika na RTRS-u, i to još u februaru prošle godine. U emisiji Pečat žestoko je tada kritizirana ideja o izgradnji brze ceste između Beograda i Sarajeva, te, naravno, nazvana "zelenom transverzalom".

U junu ove godine javio se i Miloševićev portparol i Vučićev "Osman-aga", pjevač lakih nota iz Prizrena, notorni Ivica Dačić, koji je ničim izazvan poručio da je "kod djela Albanaca postoji želja" za stvaranjem takozvane "zelene transferzale", ali da su to "fantazije opasne po region i da iza njih stoji islamski ekstremizam".

Ne slučajno i Dodikov partner Dragan Čović i njegov HDZ-BiH su ovu teoriju, kojom je na raznim sastancima često mahao sam Franjo Tuđman, ponovo razvili potkraj jula ove godine, tvrdeći da sa postoji opet nekakva "zelena transverzala“, ali sad od "Konjica, Jablanice, (preko Stoca i Neuma) kojom bi Sarajevo dugoročno dirigiralo i koju bi držali direktno pod svojom kontrolom, a samim tim uvjetovalo sve buduće projekte“. Elem, gdje god je ostao kakav musliman, Bošnjaka, Albanac, tu je i "zelena transverzala"...

Na koncu Svetlana Milenković-Popović će ovih dana na Prvoj Srpskoj TV objasniti da je "islamski prodor u Evropi najveći uspjeh Osmanlija", te da je on upravo išao "čuvenom zelenom transverzalom", nastavljajući tako poznati proces dehumanizacije "svih zelenih", u jednom novom kontekstu i u neko novo vrijeme.

Paradoksalno, dok utjecajna srpska TV širi strah od "Turaka", šef srbijanske diplomatije daje podršku Ankari i poručuje da njegova zemlja neće biti do koalicije protiv Erdoganove Turske.

Evropski drugi

Zanimljivo je da je "zelena transferzala" i u proteklih 1o-15 godina povremeno iskakala u javnost. Njome su se bavili "eksperti" poput Dževada Galijaševića koji su tvrdili "da ideja panislamske republike, koja bi preko zelene transverzale došla u srce Evrope, nikada nije umrla", a podrazumijeva
povezivanje teritorija naseljavanjem muslimanskog stanovništva, od južne Bugarske, preko Makedonije, Kosova, Sandžaka, sve do BiH.

Ona je bila primamljiva i za Hrvatski fokus, koji 2015. godine piše o "zelenoj transverzali Alije Izetbegovića".

Pisao je o njoj i Marijan Križić, kršćanski džihadista iz Hrvatske, poznat po tome što u patnji izbjeglica i migranata vidi "globalističke planove" koji bi trebali poslužiti "rastakanju kršćanskog identiteta Europe". Ne slučajno, Feral je njegove takve pisanije uvrstio u rubriku "Greatest shits".

I dr. Jadranka Polović s portala u Hrvatskoj je jednako tako tvrdila je da ideja stvaranja jedinstvenog geografskog prostora na kojem žive muslimani, tzv. "zelena transverzala“, vrlo je prihvatljiva muslimanskoj intelektualnoj eliti, spominjujući u tom kontekstu i BiH.

Dok muslimani u Evropi postaju "evropski drugi", kako je autoru ovih redaka još prije desetak godina govorio prof. dr. Rusmir Mahmutćehajić, čini se da se nad Balkanom ponovo spuštaju magle u kojima i muslimani ovih prostora, pa i Bošnjaci, imaju biti neko novo "istočno pitanje" kojim se zbog "zelenih transverzala" treba počet baviti na već poznat i oproban način. Autor ovih redova se ovaj put svim srcem nada – da griješi.