Nezaštićenost - problem 'zaštićenih svjedoka' u BiH

Godinu dana od usvajanja Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina, BiH nije postigla napredak na poboljšanju zaštite, podrške i jednakom tretmanu svjedoka u krivičnim postupcima, jedan je od glavnih nalaza izvještaja OSCE misije u BiH koji se bavi zaštitom i podrškom svjedoka u predmetima ratnih zločina u BiH.

U izvještaju, koji je predstavljen danas u Sarajevu, ističe se kako je učešće žrtava i svjedoka u ovim postupcima veoma važno, ali da naša zemlja nije preduzela odgovarajuće mjere kako bi garantirala njihovu zaštitu.

„Vlasti u BiH zbog ovih činjenica moraju hitno djelovati u provedbi obaveza navedenih u Državnoj strategiji“, upozorila je program direktorica OSCE-a Valery Perry na pres-konferenciji.

U Misiji ističu kako pravosudni organi u slučajevima kada su svjedoci izloženi prijetnjama često ne poduzimaju radnje na utvrđivanju postojanja i ozbiljnosti prijetnji, a uprkos brojnim nedostacima obavezuju svjedoke da svjedoče često o traumatičnim događajima.

Kako je kazala pravna savjetnica OSCE-a Nela Sefić, pozitivan je primjer državnog tužilaštva koje je provjeravalo navode o uticaju na svjedoke, dok su generalno do danas poznata samo tri ovakva predmeta koja su rezultirali osuđujući presudama.

U ovoj organizaciji upozoravaju da se mjere zaštite u određenim predmetima ne primjenjuju adekvatno. Neki od primjera govore da su svjedoci kojima je dodijeljen pseudonim dobijali sudske pozive redovnom poštom, a jedna svjedokinja se čak požalila da je poziv našla na kućnom pragu.

U jednom broju predmetima je nehotično otkrivan i identitet svjedoka kojima je određen pseudonim. U jednom predmetu je branitelj više puta otkrio identitet zaštićenog svjedoka i njega je sud samo opomenuo, prenosi Fena.

U Izvještaju OSCE-a ističe se da je u entitetima primjena zakona o zaštiti svjedoka vrlo nezadovoljavajuća, te se na bh. vlasti apelira da iniciraju konkretne zakonske i sistemske mjere da bi se riješio problem nepostojanja zaštite svjedoka na entitetskom nivou.

„Osim pred Sudom BiH, svjedoci koji svjedoče pred sudovima u entitetima ne dobijaju nikakvu pravnu, psihosocijalnu i administrativnu pomoć“, naglasila je Nela Sefić.

Glavni tužilac Tužilaštva BiH Milorad Barašin podcrtao je kako je nesporno da je svjedok u predmetima ratnih zločina jedino i osnovno dokazno sredstvo na koje se i tužilac i sud oslanjaju.

On je mišljenja da se moraju pronaći novi instituti zaštite svjedoka, jer zakonska rješenja koja sada postoje nisu dobra.

radiosarajevo.ba