Negatori genocida, finansijeri ratnih zločinaca, određivat će ko su žrtve

Po certifikat kod Radovana

Sudeći prema sadržaju Nacrta kojeg je utvrdila Vlada RS-a sa Željkom Cvijanovć na čelu, kao i reakcijama žrtava, riječ je eklatantnom pokušaju da se najbrojnije, bošnjačke i hrvatske žrtve agresije i genocida s područja današnjeg bh. etniteta RS, to jest brojne preživjele logoraše, žrtve mučenja i silovanja, drsko diskriminira, obespravi i izolira.... A sve, očito, povezano s pokušajima friziranja historijskih činjenica potvrđenih i brojnim međunarodnim presudama.

Piše: Faruk Vele

Krenimo redom. Prema članu 7. Nacrta, prava prema ovom zakonskom rješenju ne mogu ostvariti osobe koji su bili članovi "neprijateljske vojske i paravojnih formacija". S obzirom na rastegljivost ovog pojma, takvim bi mogli biti proglašeni, primjerice, svi logoraši u koncentracionim logorima, od Manjače i Omarske do Batkovića...

Međutim, ko je žrtva utvrđivat će, prema članu 16. ovog zakona, Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih osoba na čeu s Miloradom Kojićem, koji je javnosti poznat po svojim izjavama u kojima minimizira ili negira stradanje Bošnjaka. Ta institucija će, naime, dodjeljivati uvjerenja kojima potvrđuje da je osoba preživjela ratnu torturu, i to "u skladu sa svojim službenim evidencijama i raspoloživom građom".

Da cijeli slučaj bude šokantniji potrudila se opet Vlada RS-a jer je Republički centar isti onaj čiji  je raniji direktor, a danas koordinator Dokumentaciono- informacionog centra Veritas za RS Janko Velimirović, otvoreno tvrdio da treba srušiti "mit o Srebrenici", negirajući broj žrtava uz tvrdnju da su mnogi "živi i borave u zapadnim zemljama".

To je i institucija koju je Vlada RS-a obavezala 2016. godine da u punom kapacitetu sarađuje s timom Karadžićeve odbrane na prikupljanju i obradi činjenica koje će biti korištene u žalbenom postupku. Centar je prošle godine, također, promovirao dokumentarni film Radovan - Povik iza zidova tamnice u znak podrške osuđenom ratom zločincu Radovanu Karadžiću, kao i knjige sličnog sadržaja.

Centar se bavio i prevođenjem Karadžićeve presude, za što je Milorad Dodik dao 80.000 KM. A ne treba zaboraviti da je ta institucija utvrđivala pravilnik za raspodjelu sredstava od 20.000 KM u vidu jednokratne pomoći za Radovana Kradažića i Ratka Mladića.

Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović kazao je za Radiosarajevo.ba da ovo zakonsko rješenje izgleda tako da bi se gotovo moglo posumnjati da ga je pisao sam Radovan Karadžić.

"Zakon o pravima žrtava torture u RS-u je isključivo jednonacionalan namijenjen isključivo jednom narodu. No i pored toga toliko je očito s namjerom konfuzan da će i taj narod vrlo teško bilo šta ostvariti prema tom zakonu. Pokušaj zakonodavca u RS-u da na svaki način spriječi donošenje zakona o pravima žrtava na nivou BiH, pa i po cijenu omalovažavanja vlastitih, traje od 1996. do danas i ovo je samo nastavak takve politike. Nažalost tu prljavu političku igru prihvataju i predstavnici žrtava iz RS-a i doprinose potpunoj izolaciji žrtava", kazao je Tahirović.

Nadalje, status žrtve će se utvrđivati i na osnovu dokaza kojima u okviru svoje nadležnosti raspolažu "drugi republički organi, institucije ili službe", što, kako tvrde sagovornici našeg portala, znači da nije predviđena mogućnost saradnje sa Sudom BiH, federalnim MUP-om ili kantonalnim institucijama. Ali će se zato tražiti mišljenje Saveza logoraša Republike Srpske i/ili Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske. Status se neće moći utvrditi iskazom svjedoka.

Ograničenje žrtava

Status žrtve torture može ostvariti samo osoba koja je na teritoriji bh. entiteta RS imala prebivalište tri godine prije podnošenja zahtjeva ili bh. državljani koji žive van BiH, ali samo ako je posljednje tri godine, prije odlaska, imao prebivalište, odnosno boravak u RS-u i Distriktu Brčko. Tako se dodatno ograničavaju i žrtve koje bi eventualno željele registrirati boravište u RS-u, ali i brojni logoraši koji su rasuti širom Europe i svijeta.

Ovo je samo ilustracija krajnje diskriminirajućih odredbi za najveći broj žrtava, iako, paradoksalno, u članu 2. Nacrta stoji da ovaj zakon "isključuje bilo koji oblik diskriminacije". 

Zanimljivo je da je uz Nacrt priložena Izjava o usklađenosti Nacrta zakona o zaštiti žrtava ratne torture s pravnom tekovinom EU i pravnim aktima Vijeća Evrope, a koju potpisuje ministar za ekonomske odnose Vlade RS Zlatan Klokić!?

Ko nema prava

"To su ljudi koji su pretrpjeli određena maltretiranja u logorima ili izvan njih, a nisu bili obuhvaćeni Zakonom o civilnim žrtvama rata. Zato se na osnovu međunarodnih standarda nametnula potreba da se te osobe obuhvate zakonskom regulativom da bi imale status žrtava ratne torture", rekao je za Srnu ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Milenko Savanović u decembru 2017. godine.

Savanović je dodao da oni koji su obuhvaćeni određenim pravima "u RS, Federaciji BiH, BiH, Brčko distriktu ili u zemljama okruženja ne mogu podnositi zahteve za priznavanje statusa i prava po ovom zakonu".