Mladi na Balkanu trebaju priliku za dijalog i upoznavanje

Mladi na Balkanu suočeni su s podjelama i stereotipima koji im se plasiraju kroz politiku i medije.

Za njihovo prevazilaženje najvažniji su susreti i upoznavanje mladih, ističu učesnici Ljetnog kampa mladih u Strugi.

Predrasude su itekako prisutne u našem društvu, posebno u Bosni i Hercegovini, zbog konflikta koji se dogodio i koji još nije prevaziđen, a te predrasude nam “nabijaju” stariji i političari, kaže Hanadi Ademović 19-godišnjakinja iz Sarajeva.

Trending

Formirano novo Gradsko vijeće Tuzle: Izabrana nova predsjednica, poznato ko čini većinu

"Mladi na Balkanu su mnogo podjeljeni"

Hanadi je, sa još 15 mladih, učesnica ljetnog kampa u organizaciji Foruma za civilne mirovne službe (ZFD - Forum Ziviler Friedensdienst) u BiH koji je dio konzorcija njemačkih organizacija. Cilj kampa je da mladi ljudi iskoriste stečena znanja i vještine kao i aktivnim učešćem u svojim zajednicama, postanu glasnici pozitivnih promjena i promotori mira, ističu iz ove organizacije. U tome im je pomogao i tim trenera iz Bosne i Hercegovine, Kosova i Sjeverne Makedonije.

"Mladi na Balkanu su mnogo podjeljeni, ne sarađuju jer im se putem politike i medija servira pogrešna slika Balkana. Predrasude su prisutne u okruženju gdje ja živim. Postoje neki stereotipi Albanaca prema Srbima ili Bosancima i obratno, a mislim da je to zato što mladi nemaju priliku za dijalog i upoznavanje drugih kultura i tradicija. Naučio sam da moramo biti više fleksibilni jedni prema drugima kako bismo napredovali. Ovdje smo naučli kako na miran način da riješimo konflikt, sada to trebamo prenjeti u našoj okolini. Tako razvijamo sposobnosti koje nam mogu mnogo pomoći u svim sferama života i razvijamo svoje zdrave odnose sa drugima, a prvenstveno mladima na Balkanu", kaže Jeton Berisha, koji ima 17 godina i dolazi iz Đakovice na Kosovu.

Simona Veličkovska je među najmlađim učesnicima, ima 16 godina i dolazi iz Kumanova, Sjeverna Makedonija. I za nju je ovaj kamp, ističe, bio jedno prelijepo iskustvo.

"Osim što sam naučila dosta o stereotipima i predrasudama među ljudima, upoznala sam mnogo dobrih ljudi iz različitih dijelova Balkana. Stvar koja mi se najviše svidjala je to što smo poslije teorijskog dijela sa dosta interaktivne diskusije, imali i dio gdje smo sve to na neki način slikovno improvizirali. Zbog toga što su predrasude i stereotipi veliki problem u sredini iz koje dolazim, na ovom kampu sam naučila da probam na neki način da se suočim s tim i nadam se da će mi koristiti da pomognem i drugima u tome", kaže Simona.

"Zato što sam tako proširila vidike i horizonte o temama o kojima sam imala nedovršena, konfuzna razmišljanja", kazala je Simona.

Primjeri iz sopstvenih sredina

Nenad Andrić je iz Obilića na Kosovu ima 31 godinu i jedan je od predavača. Svoju temu učesnicima kampa je objašnjavao na primjerima sredine iz koje dolazi.

"Odnosi izmedju Albanaca i Srba na Kosovu su zategnuti, ako govorimo o poslovnim i komercijalnim odnosima tu vidimo nedostatak otvorenog konflikta, dok nažalost ako govorimo o političkom i socijalnom aspektu tu vidimo najveću podjelu i primjere dobokog konflikta između ova dva naroda", kaže Andrić.

On dodaje da je nasilje najčešći način da se konflikt okonča ili riješi, što nije nepoznato učesnicima kampa jer dolaze iz zemalja koje su imale baš takav primjer načina “rješavanja” konflikta između zaraćenih strana.

"Principi konflinkt transformacije nas uče metodama i načinima kako da razložimo nečiju poziciju u interese, a interese u potrebe i da, kada to prvo uradimo za sebe i druga strana to isto uradi za sebe, vidimo da, iako se naše pozicije veoma razlikuju (Kosovo kao nezavisna zemlja - Kosovo kao dio Srbije), potrebe su nam ustvari veoma slične npr. potreba za slobodom govora, slobodom kretanja, škole na svome jeziku, potreba za čistim vazduhom itd. Cijeli proces je veoma važan da te iste potrebe vidimo u onom ´drugom´ i da zejedno pokušamo da ih ispunimo, da to uradimo na takav način da ´druga´ strana ne bude oštećena u procesu."

Svaki čovjek ima svoju "pozadinu"

Radionice o predrasudama i stereotipima su bile posebno zanimljive i za Hanadi iz Sarajeva.

"Zbog tih naših stereotipa možda nam se neko neće svidjeti na prvu i možemo doći u problem. Ovdje smo učili kako te konflikte rješavati na mnogo mirniji način jer svaka priča, svaki čovjek ima svoju ´pozadinu´ zbog čega su takvi i ako to imamo u vidu imat ćemo i više razumijevanja za druge ljude", kaže Hanadi.

Kao alat za unapređivanje rješavanja sukoba i pomirenja koristio se i Teatar potlačenih. Ida Karahasanović Avdibegović, je voditeljica Udruženja ReAct iz Sarajeva, i ujedno jedna od trenera u sklopu projekta.

"Učesnici foruma rade s aktuelnim konfliktnim temama kroz dramske intervencije. Drama je u svojoj biti aktivnost preuzimanja uloga i svojim učesnicima omogućava da se ponašaju drugačije, omogućava empatiju i preispitivanje različitih stajališta, aspekata, konteksta, društvenih i međuljudskih odnosa", ističe Ida.

Ann-Kathrin Ebinger je 2015. godine najprije stažirala u Prištini da bi se nakon nekoliko godina odlučila vratiti na Kosovo. Počela je raditi prije godinu dana kao voditeljica projekta za forum ZFD u uredu u Prištini, uglavnom u području neformalnog mirovnog obrazovanja i mirovnog aktivizma mladih.

"Na Kosovu najviše cijenim otvorenost i gostoprimstvo ljudi, kulturu pijenja kave, a posebno energiju i spremnost mlađe generacije da rade na boljoj i mirnijoj budućnosti", kaže ona u izjavi za DW.

Biljana Miladinović, projekt menadžerka u sarajevskom uredu za Zapadni Balkan pak ističe da je program The Future We Want, u periodu 11-17. juna u Strugi organizovan zajedno s partnerskim organizacijama u lokalnim zajednicama i da on omogućava mladim ljudima da se okupljaju, razmjenjuju iskustva i izazove sa kojima se suočavaju u svojim zajednicama, te razvijaju ideje stvaranja mirnijeg i inkluzivnijeg društva.