Milutin Dimac o strahotama logora Omarska: "Došli smo iz Keraterma, a onda je počeo pakao"

Milutin Dimac podijelio je potresno svjedočenje o prvim danima koje je proveo u logoru Omarska, nakon što je iz Keraterma prebačen s drugim zatočenicima.

Dimac se prisjetio dana kada je iz Keraterma prebačen u Omarsku. Navodi da su početkom jula 1992. godine u Keraterm stigla dva autobusa koja su pokupila zatočenike iz Ljubije. U početku su, kaže, pomislili da ih vode kući.

"Kada je autobus dao lijevi žmigavac, upalilo mi se crveno svjetlo"

Nada je kratko trajala. Dimac opisuje trenutak kada je autobus krenuo i skrenuo u pravcu koji mu je odmah probudio sumnju. Zatočenicima je naređeno da drže glave spuštene, uz prijetnje da će biti pucano na svakoga ko ih podigne.

Trending

Stiže novi toplotni val: Temperature idu i do 40 stepeni, od ovog datuma je moguća promjena vremena

"Ispod oka sam gledao lijevo i desno. Sjedio sam pored prozora. Po koja srušena kuća, a onda zona sumraka", prisjeća se Dimac.

Na putu prema Omarskoj gledao je Kozarac, odnosno prizore spaljenih i porušenih kuća. Navodi da je na pojedinim mjestima još uvijek vidio dim. Nakon toga autobus je nastavio prema Omarskoj, gdje je zatočenike dočekao prizor ljudi koji su ležali potrbuške na betonskoj pisti.

Po dolasku u krug rudnika Omarska, zatočenici su, kako navodi, izvedeni iz autobusa i postrojeni na pisti. Nakon toga su smješteni u garažu bez prozora, gdje su proveli noć u velikoj gužvi, bez dovoljno vode i na velikoj vrućini.

Prije 2 dana

David Pettigrew o zločinima u Omarskoj: "Djeca su bila meta napada, istina se mora braniti"

Premlaćivanja i ispitivanja

Dimac se prisjetio i slučaja svog komšije Huzeira Alagića, koji je, kako navodi, brutalno udaren nakon što je pogledao prema stražaru. Nakon toga su počela ispitivanja i premlaćivanja zatočenika.

Posebno potresan dio njegovog svjedočenja odnosi se na Faniu, pjevača iz Hambarina. Dimac tvrdi da je pretučen palicama i čizmama tokom ispitivanja, nakon čega je njegovo tijelo izneseno na pistu.

"Prvo na spratu kod ispitivanja, zatim je niz spiralne stepenice sletio kao prazna gajba, da bi ga dvojica naših iznijeli na pistu i ubrzo je umro", napisao je Dimac.

Prisjetio se i Okanovića iz Ljubije, nekadašnjeg fudbalera Rudara, za kojeg navodi da je neposredno prije hapšenja stigao iz Australije kako bi prisustvovao sahrani oca. Prema njegovom svjedočenju, Okanović je odveden iz logora i više se nikada nije pojavio živ. Dimac navodi i da su dijelovi njegovog tijela kasnije pronađeni na više lokacija.

"Hajd', koji još hoće da se frizira"

U jednom trenutku Dimac se, kako navodi, našao na spratu jedne od prostorija zajedno s drugim zatočenicima. Zbog pojave ušiju i buha, jedan zatočenik šišao je drugog makazama.

"Staklena vrata zatvorena, prozori zatvoreni, nema nikakvog zraka", opisuje Dimac uslove u kojima su se nalazili.

Prema njegovom svjedočenju, stražar je kroz staklo pucao prema zatočeniku koji je sjedio na stolici i pogodio ga. Čovjek je pao, a stražar je, kako navodi Dimac, uz prijetnje dobacio: "Hajd, koji još hoće da se frizira."

Dimac se prisjetio i Jure Gavranovića, svog školskog druga. Jednog dana ga je vidio među zatočenicima i mahnuo mu. Sutradan ga više nije bilo. Kasnije je, kako navodi, među tijelima ugledao čovjeka u farmericama i bijeloj majici i shvatio da je riječ o njegovom školskom drugu.

Žene iza stakla i prizori koje nije moguće zaboraviti

U svom svjedočenju Dimac navodi i da su u Omarsku bile dovedene žene, među kojima su bile Jadranka Cigelj i Nusreta Sivac, koje je poznavao iz ranijeg života.

"Gledao sam Jadranku Cigelj, Nusretu Sivac, radile su u sudu u Prijedoru, sada sjede tu preko puta nas i gledaju kako nas prebijaju", napisao je.

Prema njegovim riječima, zatočenici su nakon premlaćivanja i ubistava odnosili tijela iza objekata u krugu logora.

Dimac navodi da je u Omarskoj proveo dio perioda nakon prethodnog zatočeništva u Keratermu, ne sluteći da će nakon toga više od godinu dana provesti u drugim logorima i mjestima zatočenja, među kojima navodi Manjaču, Batković i Kamenicu u Kninu.

"Niko mi ovo nije pričao"

Na kraju svog zapisa Dimac naglašava da ono što je opisao nije priča koju je čuo od drugih, već njegovo lično iskustvo.

"Niko mi nije ovo pričao. Ovo sam ja lično doživio, vidio", naglasio je.