Mektić i ostali: Svjedok otkrio u čijoj blagajni je završavalo 90 posto honorara

Na suđenju bivšem ministru sigurnosti Draganu Mektiću i ostalima za zloupotrebu položaja, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine izjavio je da je 90 posto honorara koji mu je isplaćivan za učešće u projektu prekogranične saradnje predavao na blagajnu Instituta za zaštitu od požara INZA-e, gdje je bio zaposlen.

Elvir Topalović je kazao da je od 2013. do 2016. radio kao stručni saradnik u INZA-i da je u jednom trenutku pozvan u kancelariju kod direktora Edina Garaplije s molbom da zamijeni kolegu na mjestu projekt menadžera. Svjedok je napomenuo da je bilo više firmi – INZA Institut, Lab i Agencija.

On je rekao da je nakon dva mjeseca potpisao ugovor za taj period retroaktivno, a da se potom javio na poziv i zaključio ugovor sa Ministarstvom sigurnosti. Koliko se sjeća, bila je predviđena novčana naknada u iznosu od 1.250 KM i da je za to otvorio poseban račun, piše Detektor. 

Kazao je da mu je Garaplija rekao da će se o isplatama dogovoriti sa finansijskog direktoricom, Elvirom, koja mu je kazala da pretpostavlja da je upoznat da će zadržavati deset posto honorara, a da će ostatak predavati INZA-i.

Topalović je naveo da je, nakon odbijanja poreza, sebi zadržavao 100 KM, a ostatak predavao na blagajnu. Na pitanje šta bi bilo da je odbio, svjedok je rekao da pretpostavlja da bi dobio otkaz. Čuo je da i neke druge kolege takođe vraćaju novac.

Svjedok je kazao da se obim aktivnosti na projektu kroz pola godine povećao i da je rekao da to više ne može da radi uz svoje redovne poslove, a da mu je Garaplija kazao da ostane i povećao mu udio honorara na 20 posto.

Topalović je rekao da je INZA-u napustio u septembru 2016. godine.

Odbrana Garaplije predočila je svjedokov ugovor na puno radno vrijeme od 15. januara 2016. godine sa INZA Labom, koji je potpisao direktor Admir Tatarin.

Braniteljica Adna Dobojlić je navela da je potpisnik ugovora o prekograničnoj saradnji INZA Institut, a ne INZA Lab.

Ona je kazala da je ugovorom koji je svjedok potpisao sa Ministarstvom bezbjednosti od 21. jula 2015. navedeno da će poslove obavljati u prostorijama Ministarstva, pitajući svjedoka da li je mogao u isto vrijeme biti na dva mjesta.

Dobojlić je sugerisala da je svjedoku blagajnica, a ne Garaplija, rekla kako da predaje novac, na šta je Topalović ponovio šta mu je kazao optuženi.

On se nije složio sa braniteljicom da mu je INZA Lab isplaćivao sve plate i doprinose. Ona je zamolila svjedoka da ne daje pojašnjenja i najavila da će o svemu uložiti materijalnu dokumentaciju.

Garaplija je optužen s Draganom Mektićem, Igorom Golijaninom i Samirom Agićem za zloupotrebe prilikom realizacije projekta prekogranične saradnje u oblasti vatrogastva, koji je finansirala Evropska unija (EU) u periodu 2015.–2017. godine.

Golijanin je optužen kao Mektićev šef kabineta, Agić kao pomoćnik ministra u Sektoru za zaštitu i spašavanje, a Garaplija kao odgovorna osoba i vlasnik Instituta za zaštitu od požara i eksplozija INZA u Sarajevu.

Kao svjedoci Tužilaštva saslušani su i Biljana Tomić i Dragiša Tešanović, koji su u ime Civilne zaštite RS bili uključeni u projekat.

Tomić je kazala da je projektom bila predviđena nabavka vatrogasne opreme i da su im iz vatrogasnih jedinica u pet opština u RS obuhvaćenih projektom iskazali potrebu za obućom kao najpotrebnijom, te predložili da se neke stvari smanje ili zamijene, jer ih imaju ili im nisu važne.

Svjedokinja je navela da su o tome obavijestili Ministarstvo sigurnosti, ali da ne zna šta je na kraju nabavljeno, jer nije učestvovala u projektu do kraja.

Na pitanje Mektića, ona je potvrdila da je projektom bilo predviđeno koja će se oprema nabavljati.

Tešanović je takođe kazao da su vatrogasne jedinice insistirale da materijali odijela budu kvalitetniji i da im se nabave čizme. Za metlarice su, kako je dodao, u startu rekli da im ne trebaju. On je kazao da je na kraju u suštini sve nabavljeno izuzev obuće.

Na pitanja odbrana, svjedok je potvrdio da je u projektnoj dokumentaciji bilo navedeno koja je oprema predviđena za nabavku i da čizme nisu bile obuhvaćene. Pojasnio je da su želje iskazane u slučaju da bude sredstava.

“Ljudi su imali potrebu da dobiju šta im treba, a ne što će stajati u magacinu”, kazao je Tešanović.

Oba svjedoka su potvrdila da su bili predavači na edukaciji u Mostaru i da im je isplaćen honorar od 1.000 eura, od kojeg su odbijeni doprinosi i troškovi.

Nastavak suđenja je 25. februara.