Majke Srebrenice traže ostavku sudija Ustavnog suda BiH

Majke Srebrenice obratit će se Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu nakon što je Ustavni sud  Bosne i Hercegovine na sjednici od 22. oktobra 2013. usvojio apelacije osuđenih pred Sudom BiH, utvrdio povredu prava optuženih iz člana 7. stav 1. Evropske konvencije, ukinuo presude Suda BiH i naložio donošenje nove odluke, a zbog čega je Apelaciono odjeljenje Suda BiH u ponedjeljak donijelo rješenja kojim se obustavlja izvršenje kazne zatvora za deset osuđenih ratnih zločinaca, javlja Anadolu Agency (AA).

Majke Srebrenice tvrde da će od Evropskog suda tražiti zaštitu od torture, te da su zbog toga već angažirali advokate.

''Tražit ćemo da, pozivajući se na član 3. Evropske konvencije, koji se odnosi na zaštitu žrtava od tortura, ponište odluku Ustavnog suda BiH kako zločinci koji su i dalje prijetnja žrtvama ne bi mogli biti pušteni na slobodu. Mi žrtve koji smo bili i svjedoci na sudovima imali smo problema i prijetnji i tokom suđenja, odnosno prije puštanja zločinaca, a pogotovo ćemo ih imati sada. Također, tražimo ostavku sudija Ustavnog suda BiH koji su donijeli ovu sramnu i ishitrenu odluku'', kazala je za AA Munira Subašić, predsjednica Udruženja ''Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa, te dodaje:

''Zatražit ćemo od Ustavnog suda i pratnju jer su oni narušili naša ljudska prava i doveli u opasnost naše živote puštajući  na slobodu zločince kojima, pored svega, nisu uzeli nikakve dokumente. Samo su ih pustiti da budu slobodni kao ptice, da miluju svoju djecu dok mi svoju tražimo po masovnim grobnicama, ostavljeni smo na milost Bogu''.

Pojasnila je kako su žrtve u strahu. Pogotovo jer lokalne vlasti osuđene zločince dočekuju kao heroje. Subašić je potvrdila da će neke od žrtava, među kojima su i zaštićeni svjedoci, danas doći u Sarajevo. Zbog njihove sigurnosti kaže da ne može otkriti imena tih žrtava. Subašić nadalje dodaje kako su do sada vjerovali u ''pravo i pravdu'', ali da su ih svi izdali. Ističe da je Ustavni sud BiH reagirao ''ishitreno i nemoguće''.

''Sud u Strasbourgu nije naredio da se oslobode zločinci već da se ponovi suđenje. Mi nismo pravnici. Neka se sudi po kakvom god hoće zakonu, ali zločinci ne smiju biti slobodni'', naglasila je.

Tvrdi da se srebreničkim majkama javljaju mreže ženskih nevladinih organizacija iz cijelog svijeta.

''Oni će, također, dići svoj glas. Oni će Evropskom sudu za ljudska prava uputiti žalbe na ovakve odluke'', izjavila je Subašić.

Ogorčena je postupkom predsjednika Skupštine opštine Srebrenica Radomira Pavlovića koji je priredio doček oslobođenim osuđenim ratnim zločincima. ''Taj Pavlović, koji inače živi u Srbiji, primio je zločince kako bi dosuo sol na naše rane i prenio nam opasnu poruku. On zna šta se dešavalo u Srebrenici, a o tome godinama šuti. Treba preispitati šta taj čovjek radi u Srebrenici'', rekla je Subašić.

Na slobodu su odlukom Suda BiH pušteni Slobodan Jakovljević (osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 28 godina za krivično djelo genocid), Aleksandar Radovanović (osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 32 godine za krivično djelo genocid), Branislav Medan (osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 28 godina za krivično djelo genocid), Brano Džinić (osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 32 godine za krivično djelo genocid), Milenko Trifunović (osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 33 godine za krivično djelo genocid), Petar Mitrović (osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 28 godina za krivično djelo genocid), Nikola Andrun (osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 18 godina za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva) i Milorad Savić (osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 21 godina za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva).

Također, oslobođeni su i Mirko (Špire) Pekez (osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva), kao i Mirko (Mile) Pekez (osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 29 godina za krivično djelo rati zločin protiv civilnog stanovništva).

Oslobađanje osuđenih ratnih zločinaca je posljedica presude Evropskog sud za ljudska prava (ECHR) u Strasbourgu koji je 18. jula ove godine donio odluku u slučaju "Maktouf i Damjanović protiv BiH", u kojoj navodi da Sud BiH nije smio retroaktivno primijeniti Krivični zakon iz 2003. godine u dva predmeta ratnih zločina, odnosno da je morao biti primijenjen Krivični zakon bivše SFRJ iz 1976. godine koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnih djela.

Šta kaže Ustavni sud?

Ustavni sud BiH oglasio se saopćenjem za javnost u kojem, uz opasku kako svoje pravne stavove izražava kroz obrazložene odluke, želi povodom kontinuiranih pogrešnih interpretacija odluka Ustavnog suda BiH u predmetima koji se tiču ratnih zločina,  ukazati na činjenice. 

„Ustavni sud BiH je donio jedan broj odluka o apelacijama koje su podnesene protiv presuda Suda BiH kojima su apelantima izrečene kazne zatvora zbog krivičnih djela ratnih zločina, a koja su na identičan način bila propisana i u Krivičnom zakonu SFRJ iz 1976. godine i u Krivičnom zakonu BiH iz 2003. godine kao što su krivična djela ratni zločin protiv  stanovništva i genocid. 

U konkretnim predmetima Ustavni sud BiH je dosljedno primijenio standarde iz presude Evropskog suda za ljudska prava "Maktouf i Damjanović protiv BiH" u pogledu primjene člana 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koji sadrži zabranu retroaktivne primjene krivičnog zakona bez izuzetaka i obavezu da se primijeni blaži krivični zakon u svakom slučaju bez obzira na vrstu i težinu krivičnog djela. 

U svim ovim odlukama Ustavni sud BiH je utvrdio da je presudama Suda BiH prekršeno samo pravo apelanata iz člana 7. stav 1. Evropske konvencije, jer postoji realna mogućnost da je retroaktivna primjena Krivičnog zakona BiH iz 2003. godine bila na njihovu štetu u pogledu izricanja kazne. 

U ovim odlukama Ustavni sud BiH je ukinuo drugostepene presude Suda BiH kojima je prekršeno navedeno ustavno pravo apelanata i predmete vratio Sudu BiH da donese nove odluke u skladu sa standardom iz člana 7. Evropske konvencije. Pri tome Ustavni sud BiH uopće nije odlučivao o tome da li postupak u cijelosti treba biti ponovljen, nije odlučivao o prekidu izvršenja kazne zatvora i puštanju na slobodu apelanata, niti o proceduri prema kojoj će Sud BiH donijeti novu odluku u svakom pojedinačnom slučaju, jer su to pitanja iz nadležnosti Suda BiH i regulirana su pozitivnim materijalnim i procesnim zakonima na nivou BiH. 

Povodom tvrdnji da su greške u primjeni krivičnog zakona nastale kao posljedica ranije odluke Ustavnog suda BiH iz 2007. godine, odnosno da je tom odlukom Ustavni sud BiH „vezao ruke“ Sudu BiH u pogledu primjene krivičnog zakona, Ustavni sud ističe da takve tvrdnje nemaju osnove i upućuje na činjenicu da su, prema podacima iz presude Evropskog suda "Maktouf i Damjanović protiv BiH", apelacijska vijeća Suda BiH, nakon ove odluke Ustavnog suda BiH, donijela 21 odluku i od toga u pet predmeta primijenila Krivični zakon SFRJ iz 1976. godine, a u 16 predmeta Krivični zakon BiH iz 2003. godine. 

Ustavni sud je svjestan neodložne potrebe da odgovorni za teška krivična djela ratnih zločina budu privedeni pravdi, kao i činjenice da ništa ne može biti dovoljna satisfakcija žrtvama takvih zločina. U tome kontekstu, Ustavni sud će i dalje, u okviru svoje ustavne nadležnosti, preduzimati sve mjere da bi se standardi ljudskih prava koji su sadržani u Ustavu Bosne i Hercegovine dosljedno primjenjivali na sve“, kaže se u saopćenju koje potpisuje predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić.