Kulanić: Agresija je zaustavljena 1995., ali rat se vodi drugim sredstvima

Bosanskohercegovačko društvo zarad budućnosti treba iznaći snage da na univerzalnim vrijednostima kreira istinu o sebi i tu istinu ugradi u obrazovni sistem, poručeno je danas sa redovne sesije Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 održane u online formatu na temu "Sarajevo: herojstvo i destrukcija".

Uvodničari su bili Alija Šabanović, autor knjige "Kako smo opstali i preživjeli u Sarajevu pod opsadom 92-95", dr. Ahmed Kulanić, politolog i sociolog, i Strajo Krsmanović, direktor Umjetničke galerije BiH.

Šabanović je na početku sesije podsjetio da je 6. aprila 1992. godine zvanično počela agresija na Sarajevo.

"Pripreme za agresiju na Sarajevo, odnosno na Bosnu i Hercegovinu, odvijale su se dugi niz godina prije samog rata. Malo je poznato da je Savezni sekretarijat za narodnu odbranu već 1984. godine proveo naučno istraživanje o mogućnosti preživljavanja stanovnika Sarajeva u okruženju. Istraživanje je rađeno tri godine. Već prije rata su imali koordinate svih glavnih tačaka", kazao je Šabanović.

Istakao je da, kada se radi o pitanju priprema za agresiju, potpuno je razoružana Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine.

"Oduzeto joj je kompletno naoružanje i vojna oprema. Oduzeto je to naoružanje i podijeljeno znamo već kome. Jugoslovenska narodna armija je također imala zalihe za četverogodišnje vođenje rata. Nalazili smo se u jako bezizlaznoj situaciji. Mi smo se ipak borili i čak otimali ratni plijen kao jako značajan izvor u snadbijevanju naših boraca", rekao je Šabanović.

Kulanić je posebno naglasio značaj fenomena kulture sjećanja kojem se treba posvetiti mnogo veća pažnja.

"Iako kultura sjećanja u terminološkom smislu asocira na nešto iz prošlosti, ona zapravo predstavlja osnovu poimanja sadašnjosti i izgradnje društva budućnosti. Institucionalna memoralizacija predstavlja i označava pregnuća i stepen razvoja o sebi", kazao je Kulanić.

Naglasio je također kako se nakon postizanja mira, rat u BiH vodi nekim drugim sredstvima.

"Iako je agresija zaustavljena 1995. godine Dejtonskim mirovnim sporazumom, rat se nastavio drugim sredstvima. Bosanskohercegovačko društvo zarad budućnosti treba iznaći snage da na univerzalnim vrijednostima, povijesnom vrijednosnom sudu, ali i svim relevantnim presudama međunarodnih sudova kreira istinu o sebi i tu istinu ugradi u obrazovni sistem, činjenično bazirano valorizira kako događaje tako i ličnosti i identificira zločine i zločince te im srodno tome dodijeli mjesto u povijesti koje i zaslužuju", rekao je Kulanić.

Krsmanović je istakao da Sarajevo već 30 godina vida svoje rane.

"Te rane su duboke srazmjerno silama razaranja onoga što je Sarajevo bilo do i tokom 1980-ih godina. To je bilo vrijeme Energoinvesta, Unisa, Šipada, itd. To je bilo vrijeme fascinantnih kulturnih dometa", naveo je Krsmanović, podsjetivši da se u Sarajevu u radijusu od samo 400 metara nalaze četiri bogomolje četiri monoteističke religije:

"To je jedino mjesto možda u svijetu gdje se na takav način ukrštaju kulturološke silnice. Na to i takvo Sarajevo sručila se sila nevjerovatnih razmjera. Ta sila nažalost nije samo ona koja je djelovala od 1992. do 1995. godine, a to je bilo najteže i najdramatičnije. Ta sila je počela već 1986. godine famoznim projektom eksperimenta preživljavanja Sarajeva. Već tada se pripremalo ovo što se Sarajevu dešava danas. I ono što je naročito dramatično, to je ono što se Sarajevu dešava od 1995. godine do danas."

Potom je Krsmanović govorio o značaju dimenzije kulturnog otpora u Sarajevu tokom agresije.

"Ostaće u historiji zapisano da su nas ubijali neljudi. U to ljeto 1992. godine dijelili smo se na raju i papke. A, zapravo smo htjeli pokazati i dokazati da se u Sarajevu ne priprema nikakav srpsko-muslimanski rat kako su ga prikazivali agresori, da u Sarajevu žive pripadnici svih vjera i nacija, da su ostali da žive u Sarajevu da se odupru toj obijesti neljudi", poručio je Krsmanović.

Na početku sesije održana je komemoracija povodom smrti člana Kruga 99 Jovana Divjaka, bivšeg generača Armije RBiH, koji je preminuo 8. aprila u 85. godini.