Kasim Mujičić čekao 31 godinu na ulazak u Arnaudija džamiju: 'Nikad nisam izgubio vjeru'

Kasim Mujičić, bivši predsjednik Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Banja Luka dijete je džamije Hasana defterdara, poznatije kao Arnaudija.

Čekao je Kasim 31. godinu da otvori njena vrata i obavi namaz. Želja mu je bila da se Arnaudija obnovi prva od 16. porušenih džamija, a Božije određenje je bilo da se sa njenog obnovljenog minareta posljednji nastavi učiti, u godinama agresije prekinuti, ezan.

Prisjeća se da je još kao dječak dolazio na namaze, igrao se u njenom haremu i sa mujezinom još kao dječačić penjao na munaru.

Trending

Bravo | Profesori-vijećnici paušalima stipendiraju svoje bivše učenike za nastavak školovanja!

"Mujezin rahmetli Ibrahim Dedić, teško je hodao, ali se morao se penjati na munaru da uči ezan. Često me za rukicu vodio sa sobom, kako ne bi išao sam. Tako sam često njegov ezan slušao na munari Arnaudije. Mi smo se tokom cijelog djetinjstva najviše igrali u krugu džamije. Sjećam se da smo se igrali 'žmire'. Ja sam se uvijek krio između turbeta i munare, u malom uskom prolazu. Malo ko je znao za to, pa me nisu mogli lako pronaći", kazuje Kasim agenciji MINA.

Dolazi agresija. Kasimova porodica premještena je iz svog doma u stan koji se nalazio u ulici, u kojoj je na jednom kraju Ferhadija, a na drugom Arnaudija.

"Rat", duboko udahnu, pa nastavi: "Najviše bih volio da ne pričam o njemu. Ostao bez posla, kuće, primmanja, slobode, jer muškarci nisu smjeli hodati. Čitav rat sam proveo u kući", priča Kasim.

Kasima je 7. maja u 1993. godine u tri sata probudila eksplozija. Znao je šta se desilo.
"Toliko je jaka eksplozija bila, da me podigla iz kreveta. Znao sam šta je, jer već je srušeno i spaljeno nekoliko džamije. Nisam mislio da su obje porušene. Prvo sam s bratom otišao do Ferhadije, a onda do Arnaudije. Kada sam došao pred Arnaudiju, u tim momentima razum nije funkcionisao. Gomila kamenja ispred mene. U tim momentima tuge i bola, nisam nikad izgubio vjeru da ćemo je vratiti", prisjeća se Mujičić.

Dijelovi koji nisu miniranjem uništeni, kasnije su nošeni na deponije i privatne posjede. Proces pronalaska kamena, prisjeća se, bio je mukotrpan proces, ali želja za obnovom džamija bila je snažnija od svih prepreka.

"Prvo je obnovljena džamija u Vrbanji. Želja džematlija bila je da se što prije obnove džamije. Banjalučani su željeli ono izgubljeno nadoknditi. Uprkos svim problemima i opstrukcijama u nama nije bilo straha. Nismo se osvrtali. Allah nas je čuvao i sačuvao. Mi smo ih obnavljali sa vjerom da će života u Banjoj Luci idalje biti. Žao mi je onih koji nisu dočekali, a puno ih je u međuvremenu preselilo, da se otvori Arnaudija", zaključuje Kasim Mujičić.